Imam novi blog, zato što mi počinje novi život. Ustvari, počeo je prije 11 dana. Bila sam na moru. U mojoj Dalmaciji… I tamo sam shvatila što znaći živjeti. Moj Marko, moja ljubav… vratila sam se. Onaj drugi, isto se imenuje, neću ga tu spomenuti. Jer sad nije više dio mene.Ovih 11 dana bili su najlijepši dani mog života. Samnom je bila moja blizankica, imala sam Marka, imala sam more… Znaći sve! Bili smo zajednom 24 sata dnevno, bili smo svugdi. Kupali smo se, plesali, vozili gliserom, šetali… uživali svaku minutu. On me je naučio što znaći živjeti. U 11 dana me je naučio da još vrijedi voljeti. Samo trebaš nači pravu osobu. I ja sam je pronašla. Svake noći bili smo skupa, pričali o svemu… I razumi me za sve… ne opsuđuje me za sranje što sam uradila prije. S njim sam sritna. Sve je bilo tako savršeno… kao u bajki. Na kraju moja blizankica dobila neku bolest, onda smo išli nazad u Sloveniju… Prije par sata sam došla. Već je deset sata prošlo od našeg zadjeg poljupca. Još ga osjećam… Juće svirala je pisma »Malena«. I tad sam se slomila. Plakala sam u njegovom zagrljaju, a on me tješio da će ovih misec dana brzo proći. Za mjesec dana ću ga opet viditi… Ah, nemogu sad više pisati, suze su mi u oćima… Toliko mi fali… Mali moj…