Umetnik u krizi
Dušan STANKOVIĆ 11.07.2004, 18:48:47
OPSESIVNA tema o ostarelom čoveku koji se zaljubljuje u mladića razjašnjena je posle pola veka po objavljivanju novele "Smrt u Veneciji", koju naš list, zajedno sa dužom pripovetkom "Tonio Kreger", objavljuje u sredu u biblioteci "Novosti". Priča o starom umetniku koji sa žudnjom posmatra plavokosog mladića na venecijanskom lidu objasnila je Manova supruga Katja 1976. godine kada je u tadašnjoj Zapadnoj Nemačkoj objavljeni njeni memoari.
Prema njenoj priči, u to vreme Man je pravio skicu za obimna dela "Čarobni breg" i "Josif i njegova braća". Zbog toga je sa suprugom otputovao u Veneciju, gde upoznaje poljsku porodicu čiji je jedan od članova bio i mladić, koji je odmah zapao za oko piscu, privukao ga je i opčinio svojom lepotom. Nije ga sledio kroz Veneciju, ali ga je taj mladić fascinirao, pa je često mislio na njega.
Ovako Man u delu "Smrt u Veneciji" opisuje mladića: "On se vrati, potrča kroz talase zavaljene glave, a voda koja se opirala penušala se oko njegovih nogu: i ko je video kako ta živa prilika, sa predmuškom umilošću i oporošću, nakvašene kose i lepa kao mladi bog dolazi iz dubina neba i mora, kako roni iz elemenata i izmiče mu: ovaj mu je prizor ulivao mitske predstave, bio je kao priča pesnika o prapočetnim vremenima, o poreklu oblika i rađanju bogova."
Dobar poznavalac nemačke književnosti i germanista dr Zoran Gluščević tvrdi za dela Tomasa Mana, pa i za "Smrt u Veneciji": "Osećanje je u stvari velika tema koja Mana stavlja u srž savremenih problema. Pisac vidi otuđenje kao složen problem, on gradi sintezu njegove psihološke i kulturološke dimenzije. Taj psihološki proces simbolično tumači stvaraoca u udesu." (U obe pomenute novele, junaci su umetnici.) NJegova supruga Katja, međutim, nastaviće u svojim "Memoarima" priču o tome kako su Manovi morali odmah da napuste Veneciju, jer je gradom kružila vest da je zavladala kolera. Tako se zaista desilo, a poljska porodica je još ranije napustila hotel. Pojedinosti su, dakle, tvrdi Katja, sve uzete iz stvarnosti, ali niko osim Mana ne bi iz njih mogao da stvori pripovest kao što je "Smrt u Veneciji":
"Moj muž je slabost, koju je osetio prema očaravajućem
mladiću, u noveli preneo na Ašenbaha i uveličao je do najjače strasti. Sećam se kako je moj ujak, inače veoma ugledni profesor crkvenog prava u Lajpcigu, rekao zgražavajući se: 'Bože, otkud takva priča! Kako može ijedan oženjen čovek, i još uz to otac porodice, da ima bilo kakve veze s njom!'"
Po svojoj spoljašnjosti Gustav Ašenbah ima crte austrijskog kompozitora Gustava Milera (1860-1911). Man je, naime, napisao koncept svoje novele u Veneciji, u vreme kada je Maler tamo ležao na umoru. Novine su zaista, kako se i završava novela redovno objavljivale vesti o njegovom zdravstvenom stanju, kao da je u pitanju neki vladar. Toliko su mu poštovanje ukazivali.
Verovatno je i tužna atmosfera kojom je bila okružena Malerova smrt toliko impresionirala Mana, da je opisujući
Ašenbaha u stvari dao njegov portret. Sve se to dešavalo maja 1911. godine.
Man će, međutim, u ovoj noveli ovako zapisati muke starog
Ašenbaha: "Posle je Tađo ležao u pesku, odmarajući se od kupanja, uvijen u beo čaršav koji je provukao ispod desnog ramena, a glavu je položio na obnaženu mišicu. Pa i kad ga
Ašenbah nije posmatrao, već čitao poneku stranu u svojoj knjizi, on nikada nije zaboravljao da onaj tamo leži, i da bi ga stalo samo jedan pokret glavom nadesno pa da vidi ono što je dostojno divljenja."
I oveća novela iz ranog Manovog perioda, "Tonio Kreger", osobena je za piščevo shvatanje umetničkog poziva. Tonio je pesnik kojeg muči stvarnost između života i duha. On je, kako bi rekao Man, "građanin koji je zalutao u umetnost, umetnik sa neminovnom savešću". Da bi mogao da stvara mora da se lišava života! Oseća da ga umetnost odvaja od običnih ljudi i u književnosti vidi "prokletstvo". U toj borbi građanina sa umetnikom u sebi, Kreger dolazi do uverenja da je pesnikov spas upravo u njegovoj "građanskoj ljubavi prema čovečnom, živom i običnom...".
PROTIV IDEJA
U NEMAČKOJ je objavljen "Dnevnik" Tomasa Mana. U "Dnevniku" iz 1933. Man piše:
"Nemcima je prvima pošlo za rukom da izvedu takvu revoluciju (te godine Hitler dolazi na vlast), kakvu niko nije video: bez ideje protiv ideje, protiv svega višeg, boljeg, pristojnog, protiv slobode, istine, prava. LJudski gledano, nikada se ništa nije slično dogodilo
Post je objavljen 12.07.2004. u 17:39 sati.