Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/knjigoljub

Marketing

Poezija Vesne Miculinić-Prešnjak

Vesna Miculinić Prešnjak rođena je u Zastenicama kod Grobnika 1951.godine. Završila je studij prava i psihologije. Radila je na izobrazbi kadrova učenika i studenata u građevini.
Godine 1987. biva umirovljena zbog trajnog oštećenja vida. No, Vesna se ne miri s time, te svoje biće posvećuje pomaganju drugima, tiho u pozadini. Radost pronalazi u pisanju i piše neumorno, na grobničkoj čakavštini i standardnom hrvatskom jeziku.
Zastupljena je u knjizi Grobnički pisci XX. stoljeća koju je priredila dr. Iva Lukežić. Objavljuje u periodici i u radio emisijama. Zalaže se za promicanje čakavskog jezika.

Dosad je objavila 6 poetskih zbirki : "Dari" 1996., "Z moj'ga kaštela" 1997. , "Radost probuđena srca" 1998. , "Oko čežnje" 1999., "Tišina srca" 2003. i 2004. godine "Luč u tmini".
Mnoge su joj pjesme uglazbljene - za dječje festivale i klape, kao i duhovne.

Zbirka “Tišina srca” uz redovito, 2003. godine je doživjela i posebno, prošireno izdanje, koje se izdvaja po tome što nije tiskano na papiru već na platnu, na takozvanoj žutici i to u svega devetnaest bibliofilskih primjeraka. Pjesme, njih pedeset (veći dio preuzete su iz prvog, "papirnatog" izdanja, ove zbirke) su otisnute usporedo na glagoljici i na latinici.
Prema riječima urednika izdanja Žarka Milenića , ovaj projekt predstavlja originalnu zamisao i izlazi iz okvira pisane i izgovorene riječi i područja vizualnog doživljaja i povijesne baštine.

U recenziji posebnog izdanja zbirke Tišina srca, Vanesa Begić između ostaloga kaže :

" Objavljena u izdanju riječkoga ogranka Društva hrvatskih književnika, knjiga "Tišina srca " , Vesne Miculinić -Prešnjak posebna je iz dva razloga.
Prvo, knjiga je u manje od godinu dana doživjela novo izdanje, ali ovoga puta to nije bilo na "običnome" papiru; drugo izdanje zbirke pjesama sve afirmiranije riječke autorice tiskano je na platnu i pisano glagoljicom, naravno uz prijepis na latinici.
Kao drugo, to je više od pjesničke zbirke, to je i vizualno atraktivan suvenir koji ujedinjuje povijesne vrijednosti i one kulturne s istinskom poezijom srca u vrlo s(p)retnoj simbiozi.
Kod ove autorice jezik nije puko sredstvo izražavanja, to je i više od toga, to je autorica koja s ljubavlju piše o ljubavi - bila bi to najkraća definicija ove vrlo plodne autorice.
Tematske sfere kojih se ova autorica dotiče idu od duhovnih, ljubavnih (ljubav je prisutna u svim varijacijama, a to je uvijek nepatvorena ljubav), pa sve do onih refleksivnih, gdje nalazimo promišljanja o raznim životnim sferama.
Iskrena, suptilna ženska sintagma - mogla bi se definirati poezija ove vrlo zanimljive autorice. No, ne treba pri tome pomisliti da autorica zalazi u pretjeranu sentimentalnost, ona je, istina, vrlo sentimentalna, bliska tradicionalnoj klasičnoj poeziji, i vrlo daleka postmodernim strujanjima, ali nije zbog toga patetična ili izvan "trenda" .
Autorica ne teži i pjesničkim igrama ili pak igrama riječi, ona jednostavno fokusira pažnju na nizanje riječi na vrlo spontan i prirodan način, pridržavajući se tradicionalne poezije. Temeljna točka njezina stvaralaštva je preslika istinskoga stanja duše, gdje je ljubav semantički pokretač svemira.
Premda stalno piše o ljubavi, ne treba pri tome pomisliti da Vesna Miculinić -Prešnjak stvara liriku monotematskoga tipa, jer njezine stihove karakterizira unutarnja glazba, koja se razlikuje ovisno o temi koju autorica donosi. Kada smo kod glazbe, napomenimo da su neke njezine pjesme uglazbljene, pa stoga i one koje nisu uglazbljene donose osebujan glazbeni kontrapunkt, gdje se nižu skladni akordi i disonance - kao odraz njezina vedrenja i oblačenja, smijeha i suza.

Za kraj vam donosim nekoliko pjesama Vesne Miculinić Prešnjak :


Da mi je

Da mi je
preskočiti zid samoće
i
vidjeti što se iza njega krije
Da mi je
stepenice prijeći
Bože
onako
kako sam prelazila prije
Da mi je
vidjeti sunce
u svoj njegovoj vrelini
Da mi je
okom dotaknuti more
u svoj njegovoj daljini
Da mi je
tim istim okom pomilovati potok
i šumu
koja oko njega pjeva


Z moj'ga Kaštela

Z moj'ga Kaštela
celi se Grobnik
vidi
a
Grobničko poje mu
kod
va materinm
krilu sidi
Znan se te kuće
miće
lipe
kod škatulice
lihe okopane
va potu
Srce
od jubavi
kipi
aš oči
više ne vide
su tu
lipotu
Po letu metuji
tancaju
a tići
kantaju
najlipši kanti
Zimi j'
se
kod pul divojke
belo
nago i tiho
tu san rojna
tu je
moje
živjenje
celo


Žena

Kako da budem
Neka druga žena
Prkosna
Zla
Bludna
Kad se rodih
Meka
Nježna
Budna
U svakom trenu
Kako da imam dva lica
Da u meni žive dvije žene
Kad cijeli život odijevam kaputić
One skrivene, snene
I kad mi ne vide lice
Kad sam sjena u hladu
Znam da sam žena
Što ljubi
I nosi samo, samo nadu




Post je objavljen 12.07.2004. u 16:50 sati.