Vesna Miculinić Prešnjak rođena je u Zastenicama kod Grobnika 1951.godine. Završila je studij prava i psihologije. Radila je na izobrazbi kadrova učenika i studenata u građevini.
Godine 1987. biva umirovljena zbog trajnog oštećenja vida. No, Vesna se ne miri s time, te svoje biće posvećuje pomaganju drugima, tiho u pozadini. Radost pronalazi u pisanju i piše neumorno, na grobničkoj čakavštini i standardnom hrvatskom jeziku.
Zastupljena je u knjizi Grobnički pisci XX. stoljeća koju je priredila dr. Iva Lukežić. Objavljuje u periodici i u radio emisijama. Zalaže se za promicanje čakavskog jezika.
Dosad je objavila 6 poetskih zbirki : "Dari" 1996., "Z moj'ga kaštela" 1997. , "Radost probuđena srca" 1998. , "Oko čežnje" 1999., "Tišina srca" 2003. i 2004. godine "Luč u tmini".
Mnoge su joj pjesme uglazbljene - za dječje festivale i klape, kao i duhovne.
Zbirka “Tišina srca” uz redovito, 2003. godine je doživjela i posebno, prošireno izdanje, koje se izdvaja po tome što nije tiskano na papiru već na platnu, na takozvanoj žutici i to u svega devetnaest bibliofilskih primjeraka. Pjesme, njih pedeset (veći dio preuzete su iz prvog, "papirnatog" izdanja, ove zbirke) su otisnute usporedo na glagoljici i na latinici.
Prema riječima urednika izdanja Žarka Milenića , ovaj projekt predstavlja originalnu zamisao i izlazi iz okvira pisane i izgovorene riječi i područja vizualnog doživljaja i povijesne baštine.
U recenziji posebnog izdanja zbirke Tišina srca, Vanesa Begić između ostaloga kaže :
" Objavljena u izdanju riječkoga ogranka Društva hrvatskih književnika, knjiga "Tišina srca " , Vesne Miculinić -Prešnjak posebna je iz dva razloga.
Prvo, knjiga je u manje od godinu dana doživjela novo izdanje, ali ovoga puta to nije bilo na "običnome" papiru; drugo izdanje zbirke pjesama sve afirmiranije riječke autorice tiskano je na platnu i pisano glagoljicom, naravno uz prijepis na latinici.
Kao drugo, to je više od pjesničke zbirke, to je i vizualno atraktivan suvenir koji ujedinjuje povijesne vrijednosti i one kulturne s istinskom poezijom srca u vrlo s(p)retnoj simbiozi.
Kod ove autorice jezik nije puko sredstvo izražavanja, to je i više od toga, to je autorica koja s ljubavlju piše o ljubavi - bila bi to najkraća definicija ove vrlo plodne autorice.
Tematske sfere kojih se ova autorica dotiče idu od duhovnih, ljubavnih (ljubav je prisutna u svim varijacijama, a to je uvijek nepatvorena ljubav), pa sve do onih refleksivnih, gdje nalazimo promišljanja o raznim životnim sferama.
Iskrena, suptilna ženska sintagma - mogla bi se definirati poezija ove vrlo zanimljive autorice. No, ne treba pri tome pomisliti da autorica zalazi u pretjeranu sentimentalnost, ona je, istina, vrlo sentimentalna, bliska tradicionalnoj klasičnoj poeziji, i vrlo daleka postmodernim strujanjima, ali nije zbog toga patetična ili izvan "trenda" .
Autorica ne teži i pjesničkim igrama ili pak igrama riječi, ona jednostavno fokusira pažnju na nizanje riječi na vrlo spontan i prirodan način, pridržavajući se tradicionalne poezije. Temeljna točka njezina stvaralaštva je preslika istinskoga stanja duše, gdje je ljubav semantički pokretač svemira.
Premda stalno piše o ljubavi, ne treba pri tome pomisliti da Vesna Miculinić -Prešnjak stvara liriku monotematskoga tipa, jer njezine stihove karakterizira unutarnja glazba, koja se razlikuje ovisno o temi koju autorica donosi. Kada smo kod glazbe, napomenimo da su neke njezine pjesme uglazbljene, pa stoga i one koje nisu uglazbljene donose osebujan glazbeni kontrapunkt, gdje se nižu skladni akordi i disonance - kao odraz njezina vedrenja i oblačenja, smijeha i suza.
Za kraj vam donosim nekoliko pjesama Vesne Miculinić Prešnjak :