Grč tjeskobe
okovao usta.
Boli šutnja udaljenog neba.
Neprimjetno
prišao si k meni
znajuć dobro
da mi pomoć treba.
Sigurno si,
skriven i nevidljiv,
sve košmare
mojih misli znao.
Shvaćajući
njihovu težinu
zaštitnički uza me si stao.
Zapljuskuju vali olakšanja.
Ne vidim Te
al blizinu slutim.
Znam da čuješ
što Ti želim reći,
makar s grčem
na usnama šutim.
Ankica Svirač
Post je objavljen 12.07.2004. u 16:19 sati.