Za početak bih se trebala predstaviti. Ono, pristoji se i tako to. Dakle, kao i većina blogera i ja sam egzibicionist. Ne samo da, kao i devedesetdevet - ako ne i sto - posto ljudi smatram da su moje misli jedinstvene i neponovljive, pripadam manjoj grupici posebno bahatih i samouvjerenih koji u svom privatnom svijetu vjeruju da su te njihove misli zanimljive za čitanje drugima, a posjeduju kompjutor i pristup netu, što im, za razliku od njihovih nešto starijih prethodnika koji su ovisili o dobroj volji i blagonaklonoj ocjeni urednika po izdavačkim kućama, omogućuje da na lak, brz i financijski prihvatljiv način podastru te svoje velecijenjene misli jednako velecijenjenoj čitateljskoj publici.
Zbog čega Kulerica? Najprije, zato jer su sva pametnija imena koja sam imala na umu već zauzeta. Blogera očito ima k'o kenje. A zatim i zato jer se trudim ne živcirati se oko mnogih stvari, ponajviše oko ljudske gluposti. Be cool životni stav najbolje je što mogu učiniti za svoj miran san i nježni probavni sustav.
Osim što sam egzibicionist čvrstih živaca, u svom kratkom ali sadržajnom životu bila sam i još uvijek sam štošta. Kći, supruga, žena od karijere, prijateljica, neprijateljica, osoba koju se voli, koju se ne podnosi, kojoj se zavidi, kojoj se tepa, koju se mazi i pazi, koju se trača i tako u krug, a posljednje što sam postala i ono što sam barem trenutačno najviše je - mama. Od svih životnih, akademskih, privatnih i profesionalnih titula, ta mi je najdraža.
I to je to. Zasad.
Post je objavljen 12.07.2004. u 00:10 sati.