Izgleda smijesno, ali sto da se radi. Ne zelim ispasti hladna, pisuci na engleskom (kojem cu se svakako vratiti, jer mi je lakse), ali manje mi je vazno kako ja zvucim, nego malo osluskivati glasove od doma. Jer, valjda sam zato i otvorila ovaj blog--uhvatila me tugica i samocica, dosadno mi je, fale mi starci i brat i njegova beba. Prijatelji su mi na sve strane svijeta, s prijateljima se cujem...
Ali, da, jezik. Sto znaci znati jedan mali opskurni jezik, i pjesme i sale i igre rijeci na njemu? Jedan jezik koji je vjerojatno osudjen da izumre, kao i ljudi koji ga govore. (Nije to nista strasno. Navikla sam misliti u geoloskim erama (i nanosekundama), meni je odlazak dinosaura jucerasnja boljka.)
No, zasad. Zasad smo jos tu, i trtljamo.
Post je objavljen 11.07.2004. u 22:39 sati.