«Pokušavala sam skužiti gdje griješim», priča Marki, «tražila sam savjet od iskusnijih, neki dan na lezbo-chatu. Razgovarala sam sa tri starije butch…»
«A?»
«Vi, laici, zovete ih – muškarače.»
«Aha!»
«Kad sam se požalila na svoja brojna loša iskustva, ismijale su me! Da tko mi je kriv kad sam mekušac? Sa ženom treba grubo i nemilosrdno, tek onda te cijeni! Nikad ne pokazuj da ti je stalo. Umjesto toga, slomi joj srce, baci ga hijenama i smij se grohotom! I tako više puta, sve dok ti ne dopuže natrag, na koljenima. Nemoj se zaljubiti! Žene su kučke, ne zaslužuju tvoje osjećaje…i…šmrc», ponikne Marki glavom i otare suzu, «ja to sve znam, ali ne mogu. Natjerati sebe da se ponašam kao muška šovinistička svinja. Ja sam lezba koja voli žene…buhuhu…»
«A one druge lezbe, koje ne vole žene, one imaju uspjeha u ljubavi?»
«Nego! Jedna ima vezu sa suprugom lokalnog tajkuna, druga fura paralelku s dvije studentice, a treća svakog tjedna ima drugu.»
«Znaš što, Marki», rekoh uzrujano, «možeš biti sretna i ponosna što nisi kao one. A večeras na chatu reci da si danas imala ludi seks sa udanom frendicom…»
«Misliš ozbiljno?»
«Ni u ludilu! Nego im samo reci tako!!! I možeš me slobodno opisati i navesti moj nick.»
«Razmisli, stara, kaj ak' se pročuje?»
Nek' se pročuje, baš me briga! Toliko, valjda, mogu žrtvovati za best-frendicu. Nego što ću? Dopustiti da je ismijavaju bahate butch lažljivice?
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
Post je objavljen 11.07.2004. u 22:33 sati.