Draga Robijo,
jos si jednim korakom blize grobu.
U vremenima kada neumoljivo staris i u cizmama od sedam nautickih
milja grabis prema kraju svog zivota, odvoji jedan trenutak hlapijuce
sredovjecnosti - ma kako dragocjen bio - i sjeti se kako je bilo
lijepo biti mlad.
Burna pucina tvojega zivota sve je mirnija i s pramca se vec sasvim
jasno vidi Druga obala, kojoj brod tvojega zivota plovi brzinom od 50
gordijskih cvorova.
Cuna vise nije ona stara, jaja gube bitku s gravitacijom, a na resetki
u kadi je sve vise dlaka.
Priznaj, nisi vise onaj stari, sada si samo blijeda slika onoga sto si
bio nekad. Kad si bio mlad. Kad si mogo.
U ovaj svečani dan, rajskim suncem okupan i milošću Jahvinom podaren,
pročitat ću ti Psalam 103 iz Knjige o Serpentinjanima i galvanizaciji
alkalijskih metala:
15 Dani su čovjekovi kao sijeno, cvate k'o cvijetak na njivi;
16 jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema, ne pamti ga više ni mjesto
njegovo.
Tužan je život malog od palube, njegovo usamljeno srce pluta po
talasima kao neka usamljena riba poletuša. Smiri se dragi naš
grupljanine, pogledaj u ništavilo iza sebe i shvati da si živio uzalud
i da te na drugoj obali zapravo nikakav bogznakakav spas ne ceka.
Ceka te komad 3,5*1,3*2,1 metara njive. Tamo ce ti, otprilike za taman
jos toliko rodjendana, dolaziti bliznji i ostavljati umjetne vijence
iz Peveca, sušeno cvijeće ili kakvu drugu biblijsku krmu.
Ovim te putem pozdravljam ja, tvoja antisavjest i antisvjest, covjek
koji na burnom moru zivota sam sebi šilom buši luftmadrac.
Sjeti se danas svih onih dobrih zenskih koje ti nisu dale, jer si bio
preruzan, dosadan ili siromasan. Danas je takav dan.
Znas onu pjesmu: "biće bolje od ponedjeljka"?
Samo ne znam kojeg u picku materinu!
Cekam te ponedjeljke, cekam te place, povisice, cekam dobre vijesti od
sinikalnog povjerenika... pa nikad. U malom kaputu krije se neman,
moja nada. Kaze onaj prolet3. I onda kad nada skine kaput, ne gine ti
samarcina, pozar ili neka druga havarija.
Zato se prestani nadati i ne ocekuj bolja vremena. Uvijek ce ti biti
loše i stanje ce konstantno postajati sve gore i neizdrzljivije i na
kraju ces otegnuti papke.
Zivot je kao bombonjera, neko dobije bajaderu, neko dobije merci, a
netko dobije praznu kutiju iz humanitarne pomoci. Netko dobije Lasta
Capljina, ali to nema veze sad.
Bitno je da te ova cestitka spizdi, najbolje bi bilo da je citas malo
pripit. Vjeruj, i ja se osjecam posebno kad si posvjstim da cemo svi
umrijeti i da se vise nikad necemo vidjeti ni cuti.
Zbog toga jos vise uzivam u ovozemaljskim blagodatima zajebancije, jos
te vise volim i cestitam na hrabroj zivotnoj borbi s pederskim silama
dobra i zla.
Tvoj prijatelj,
ilija
Post je objavljen 11.07.2004. u 18:49 sati.