11 navecer. Pisem poslijednje recenice predavanja koje trebam odrzati na 5 mjesta u iducih 12 dana. Zvoni telefon: Shanti, ne ides sutra, crko nam avion. Super, jupi!!! Ionako sam proveo danas 10 sati na poslu, a vikend je, premoren sam. I jos ta ludjacka tura sto me ocekuje. Za 10 minuta opet zvoni telefon: iznajmili smo drugi avion, ides. Jebemu! Kako se vracam vikendima u glavni grad, tako me nase drage kolegice stalno setaju iz jedne u drugu sobu u toj ogromnoj kuci, bez ikakve potrebe. Sada su uspjeli prilikom preseljenja mojih uredno rasprostrenih stvari u ormaru i po sobi, izgubiti vecinu njih, to jest ostao sam samo na majicama: donje rublje, hlace, carape - sve je netragom nestalo, a posto je vikend nema cistacica da ih pitam gdje su sve to stavile. Ma sta da ih pitas, crni Shanti?!? Na kojem jeziku? Finskom? Uh, mnooooooogu se nerviram... Tako da sam sad sjeo napisati nesto od ludila jer sam upravo zavrsio sa pranjem jednog od ukupna 2 para gacica i bijele haljine u kojoj spavam, koji su srecom bili sa mnom na proslotjednom putovanju. Idem prema terasi da ih ostavim da se osuse, biti ce gotovi za sat vremena, 1 ujutro je, a 40 stupnjeva, osusi se dok si rekao Hranihranananda... - i vrata zakljucana. Trt. Samo mi je jos to trebalo! 12 dana rada na suncu i predavanja sa 2 para gacica!!! Excellent, nema sto!
Jucer sam se malo grlio s jednom Njemicom, luda ko i ja, svima leti u narucje. Ne brinite, nema nista na horizontu. Danas mi se osmijehom obratila zvijezda nase 100-clane kancelarijice, jedna mlada, plava, jako pametna(?) i mljac! lijepa Ruskinja i pozalila se da me odavno nije vidjela, iako zivimo u istoj kuci. Pao je dogovor - kad se vratim za 2 tjedna, idemo se opiti negdje u kuhinji u prizemlju sa hladnom filtriranom vodom! Smijeha nece faliti, osim ako mi ga umor ukrade u medjuvremenu. Ah, kad se sitin tega nebeskoga osmjeha, ka leptiric mi srce zaigra...
Post je objavljen 11.07.2004. u 00:04 sati.