Nekoc davno, davno, imo ja 75 kila. Al to nije sve. Lagodan zivot i teske
zime ugrozile mi stas, te se ovo ljeto odlucih na dijetu, nebil mi slika i
jope stala u ogledalo na krilu ormara dvokrilca....
I tako, kilu po kilu, skinijo ja 7 komata, te nakon toga, provjerivsi
margine ogledala i gabarite ispodtorzoidnog blistera, skidoh se sa dijete i
povedoh zenu na zdravi i niskokaloricni hanburger.
U po hanburgera, zazvoni telefon....javlja se IdimiDodjimi da je kreno iz
legolanda, te di se nadjemo. Ja reko, kod gorilanpe za pol hanburgera,
RGR!PSSSHTTTT! RGR!PSHHHHHTTTTT! rece IdimiDodjimi i poklopi
slusalicu....
Kod gorilanpe ugledasmo praznu klupu, te ovlas vizualno te taktilno
kontrolirajuci stanje iste, sjedosmo pricekat ID-a jerbo je bilo ranije nego
sto smo mislili da ce bit. I eto ti ID-a, mrkva cizmu!, yo bro. Na brzinu
izmjenismo sta ima nova od podneva kad smo se culi, i odlucismo pricekat u
prikrajku klupe da se okupi ostatak ekipe.
Nedugo a ubrzo zatim, nevjerojatan dogadjaj. Ugledasmo prizor koji bi u
dzamahiriji a i sire ledio krv u zilama. Nas Veliki Precjednik, kako to i
dolikuje connossieru prometnih pravila, prelazi cestu preko nemusto ucrtane
zivotinje, POTPUNO SAM... Nema gorila. Nema tjelohraniteljica. Nema
prigusivaca i papamobila. SAM.
Uodma se zapitasmo, jel to samo privid, pa jesmol mi toliko miroljubiva
republika ili je nas precjednik toliko hrabar da sam samcat sa bocom kole
sece gradom??? U ruci mu samsonite PVC vrecica od BOSE, ordenje u njojzi.
SAM. Jebote.
Uz brzi pogled od oko po minute, on nas pogleda svojim pogledom iznad brade,
i samo kimne. Kaze, sacu ja doc. I ode.
Jos se tu svasta dogadjalo, al to je dalje legenda.
I onda je poceo komcerat.
Kraj.
Zivijoooooooooo!!!!!!!!
Post je objavljen 10.07.2004. u 12:26 sati.