Marketing
Mracne sile potrosackog uma
Trazila sam savrseni poklon za moje necake koji krecu u skolu ove jeseni . Odlucila sam se za pisaci stol i kao svaka djevica koja temeljito obavlja kupovinu, obisla sam sve trgovacke centre i salone namjestaja kako bi usporedila ponudu i cijene. Tako sam danas bila u Metrou koji je u 17 sati bio toliko pun da smo se jedva kretali kroz bujicu ljudi. Vidjela sam 6 trudnica sto je 6 trudnica vise nego sto sam vidjela u proteklih 6 mjeseci. Vidjela sam povecu obitelj Kineza koji su kupili pet velikih pakovanja rize (to vam je 5x6 kutija rize), dvije kasete kupusa i hrpu wc papira. Zakljucila sam da ili imaju probavnih problema od tolike rize i kupusa ili imaju ugostiteljski objekt. Bacila sam se u raspravu sa muzem o tome kako se japanke izradene u Kini zapravo trebaju zvati "kinanke", a sve to zato sto je svaka druga zena koju smo vidjeli imala japanke i na kraju je moja svekrva kupila japanke "made in China". Ako je istinita ona tvrdnja "ono si sto kupujes", mi ljudi smo svi takvi hiper konzumenti i zderonje jer svi kupujemo kao da svijeta sutra nece biti. Neke dvije zene su se raspravljale koja je prva vidjela posljednju traper suknju na vjesalici jer su obje posegnule za njom u isti cas. I shvatila sam da smo mi isto takvi, kupujemo stvari koje nam nisu nuzno potrebne, ali kada si vec tamo, "moras" nesto kupiti jer inace si bez veze dolazio. I na kraju smo kupili muzu bermude te rajcice i dumbir jer me oduvijek zanimao njegov okus i kako se priprema. Stol sam nasla u Pevecu, savrsen je za moje decke jer umjesto ruckica na ladicama ima male nogometne lopte. Inace, danas mi je pao veliki kamen sa srca jer sam konacno upisala drugu godinu postdiplomskog, skuckala sam novce i teska srca se odvojila od njih, sada samo ostaje "laksi" dio price tj. polaganje ispita. Ali tjesim se da je to dugorocno ulaganje koje ce mi se jednog dana vratiti, ovako ili onako...Jos samo dva dana uzivanja na godisnjem, a onda natrag na "robiju"... Vec me pocinje boliti zeludac i glava...a da me barem "boli ona stvar", mozda jednog dana, nada posljednja umire (tako barem kazu).
Post je objavljen 09.07.2004. u 23:35 sati.