Danas nabacujem jedan metablog.
Zvrndala sam malo okolo i dosta blogeromana se izjasnilo kakve blogove vole, zašto pišu tako kako pišu, kakvi (rijetko tko, doduše, napiše i koji) im blogovi idu na neku stvarčicu itd.
Koliko skontah, dotičnu gospodu najviše nervira spika danas sam papo to... i da, ona mi srce lomi... kenjo sam triput i sl.
Ja na sve to ne gledam toliko isključivo. Ponajviše zato što ljudi ovdje (manje-više) ne pišu kolumne pa da moraju biti inventivni, ili, ne daj Bože, dežurni kritičari raznoraznijeh sistema.
Pišu svojevrsni dnevnik (iako korištenje toga pojma u ovom kontekstu treba uzeti sa zadrškom!), odnosno ono što oni misle da web dnevnik jest. Pa neka je i kaljuža, al' je njihova!
Kako se najčešće pronalazim u tim opisima ajme grozotnih li blogova!, odlučih danas reći riječ-dvije o tome zašto ja volim svoj plitki blog (a i većina onih koje uredovno čitam može se svrstati u istu kategoriju!).
Moj blog je, naime, totalni kič. I ja ga baš takvog volim.
A sad ću i objasniti zašto ga takovim smatram.
Kič-blog je proizvod kič-čovjeka čija je svijest kičevita. Pa, prema tome, oni koji se okomljuju na ovakov blogovski svijet, trebaju, u prvom redu, imati na umu kič-svijest, a ne kič-proizvod koji je pred njima.
Strukturalne osobine tog kič-proizvoda jesu:
- sentimentalnost (dirljiva idila; nu me što sam prekrasna!),
- penetrantnost (nezaustavljivi "naleti" sentimentalnosti; to je ono kad vas rasplačen koliko san jadna i napaćena! – a vi baš u tome uživate ;-) :P ),
- ljepljivost (naslađivanje pripovjedačevim iskustvom – zato vas je toliko!; daklem, brojnost),
- egzotičnost (to bi, u mom slučaju, bio onaj kvazi čakavski),
- zasićenost raspoloženjima (to je ono kad se toliko raskmečim da vam se riga),
- odsutnost kritičke distance (samo bacite oko na komentare!) i
- imanencija osjećaja.
Glavna značajka tog kičerskog doživljaja jest dirnutost svojom dirnutošću. Drugim riječima, narcisoidna sam baba (tu je onaj zeko bio u pravu.)
Primjer situacije koja je sama po sebi već kičerska – korištenje fotografija kao okidača teksta (vidi: Album, Moja nona)
Daklem, ona moja slatkost (termin vlastitog mi "obožavatelja") je upravo pokretač svih ovih kičerskih elemenata.
Odjebimo sve ove blogozgražajuće intelektualce. Ja sam ipak kič chick!