Jučer je dakle bio dan dr. Philove promocije. Oko 11h po mene je došao Richard. Prijatelj kose neujednačena rasta, također je bio u autu, a bila je i Richardova majka, također pozvana jerbo se Richard i dr. Phil znaju dugo. I krenusmo mi, ali eto kako sam danas saznao iz novina pukla je cijev u jednoj od glavnijih ulica prema gradu, te je nastao krkljanac. A promocija poćinje u 11.30. I vučemo se mi sporo kao puževi i sve smišljamo kako doći do Šalate, a da za to izgubimo najmanje vremena. Pala je odluka da se ide preko zagrebačkih brda, jer tamo bi trebalo biti najmanje prometa. I dobro smo pogodili. Ipak, kasnili smo oko 5-6 minuta. U autu sam nažalot primjetio da su mi hlaće poderane, i to točno ispod strateškog mjesta, no rupa je bila mala, pa se nisam zabrinjavao.
Promocija je bila kao i svaka druga. Dekan sa pričom od pola sata, zatim prozivanje, pljesak i Gaudeamus za kraj. Izvan dvorane čestitanje, ljubljenje i kako to već ide. No, najzanimljiviji dio je naravno onaj gdje se jede, pije i slavi. I tako smo se svi mi nakon odrađenog formalnog dijela promocije krenuli prema onom još formalnijem i važnijem. Dr. Phil je odlučio svoju proslavu promocije održati u restoranu Paviljon. To Vam je restoran koji se nalazi u podrumu Umjetničkog paviljona. I skupilo se oko tridesetak ljudi. I počelo se piti. Viski, konjak za aperitiv. Uskoro su konobari počeli iznositi hranu na stol, koji je jučer bio švedski. Mi mladi (znate kak je to uvijek, stari su za stolom, a mladi vani igraju lovice) smo bili ispred restorana, pili i pušili.
Sjećate se one rupice? E, pa ovako. Pošto je bio lijep dan, a ispred restorana je prelijepa tratina, friško pokošena, naš prijatelj sa kosom lijepom, dugom i plavom, odlučio je napraviti gimnastičku figuru kolut unaprijed. A ja sam ga odlučio popratiti gimnastičkom figurom zvijezda (poznato je da debeli ljudi mogu napraviti zvijezdu). I tako on napravi kolut unaprijed, a ja zvijezdu. I što imam za vidjeti nakon napravljene zvijezde? Rupicu koja je postala rupetina. $%%&#/(/"$#$#% iliti jebopasmater. Izvukao sam košulju iz hlaća nadajući se da će je ona prekriti i da ljudi baš neće pretjerano buljiti u moje međunožje.
Ubrzo ogladnismo, pa je bilo vrijeme za ući i pojesti štogod. A na stolu svačega. Ne znam ni gdje da krenem, pa ću nabrajati kako mi što padne na pamet. Makaroni s piletinom, fusili s tunjevinom, roastbeef, govedina wellington, lazanje s povrćem, bakalar na bijelo, plodovi mora, puretina u saftu, pašticada, pršut, kulen, mozzarella, razne salate, pa od slastica: rožata, štrudl od jabuka, višanja i sira, voćna salata i još puno lipih stvari. Vino je također bilo odlično, ali sam ga previše popio da bi se sjetio koje je bilo. Mislim da je u pitanju bila Daruvarska graševina od bijelog i neko crno od Planića. No, nemojte me držati za riječ. I tako smo se mi fino obžderavali do besvijesti i pili do još veće. Onda su slijedili govori. Znate kako to već ide. Prvi govor je održao otac dr.-a Phila, vidno ponosan na sina, jer je nastavio familijsku tradiciju studiranja medicine. Zalili smo govor. Nakon njega zdravice se prihvatio prijatelj dr. Philove familije, o kojem nam je dr. Phil nebrojeno puta pričao, jer je čovjek jako smiješan. Mislim, nije čovjek duhovit, nego je on smiješan. I krenuo je on sa svojim govorom citirajući u njemu mnoga slavna i neslavna lica, hvalio Phila i roditelje mu do iznemoglosti, a nas četvorica smo se jedva susprezali da ne puknemo od smijeha, jer čovjek stvarno zna trkeljati. No, završili smo i s tim. Zadnji govor održao je sam svećar. Popratili smo ga pljeskom i kapljicom.
Još smo tako jeli i pili do negdje 18 h, kada smo odlučili malo do grada, u Escobar na kavicu, da se malo otrijeznimo. I tako smo si popili svaki po kavicu i onda se zaputili u dr. Philov kvart ne bi li Philov prijatelj (nazovimo ga Zizou), koji je također bio s nama na ručkiću donio iz svog stana droge za pušiti. Ipak, bila je to svećana Philova noć i on se htio dobro proveseliti. I tako mi nabavismo droge i krenusmo put Rokova perivoja, u osamu tog parka umotati drogu u papir s ciljem da je popušimo. Zizou je vješt motač te je prionuo poslu. No, pokazalo se da ipak nije najvještitji jerbo se u jednom trenutku naumio dignuti s klupice, te mu je komadić shita kojeg je pržio ispao na pod. A vani mrak. Nemoguća misija. Pola sata kasnije, na licima Zizoua i dr. Phila razočaranje i nevjerica. A baš su se bili veselili. I ništa, nazvali su neke ljude, nabavili si nove droge, mene ostavili doma, jer ipak sutra je radni dan, i otišli u nepoznatom pravcu.
Ovih dana očekujte slike s promocije, bilo je par izvrsnih.
Post je objavljen 09.07.2004. u 17:32 sati.