Nekoga moraš voljeti,
makar i trave, rijeku, stablo ili kamen,
nekome moraš ruku nasloniti na rame
da se gladna nasiti blizine,
nekome moraš, moraš,
to je kao kruh, kao gutljaj vode,
moraš dati svoje bijele oblake,
svoje smjele ptice snova,
svoje plahe ptice nemoći
– negdje mora biti za njih
gnijezdo spokojstva i nježnosti -
nekoga moraš voljeti...
Ivan Minatti
I moje srce žudi da voli,da voli,da voli...
Toliko ljubavi- a nemam kome dati...
Pojavi se Ti iz moje mašte,iz mojih snova,
Pruži mi ruku,napravi most
da pređem ovu avliju bezradosnu.
Probudi Život u meni
jer sama ne mogu...
Post je objavljen 09.07.2004. u 15:32 sati.