Pregled posta

Tajnice i ine vesele stvari na poslu

Dugo sam si htjela tajnicu. Ono, imam Assistant-a. To je bio moj nedosanjani san. Naime, uvijek sam mislila (čitaj: bila uvjerena) da sam brutalno neorganizirana. E, sad, živjela sam u tom uvjerenju do prije neki dan. Onda sam napokon (falim te Bože!) dobila organiziranu nadređenu osobu. Sad više tiho ne patim za tajnicom koja bi organizirala moje papire. Istih, narafski, ima posvuda i dalje. Al sad me to više ne boli.
Nego, odo' ja od teme, a ista je dakle tajnice-asistentice-recepcionistice.
Ja, kao, u firmi imam tajnicu. Al ona je tajnica od cijele firme. A kako ja imam problem s autoritetima, tj. ne mogu nikako nabacit taj autoritet pa da budem 'pravedna i stroga', tako ta zajednička dobra pod nazivom Office Assistant nikako da postanu moje. Bar na dan.
I jučer, prilikom odlaska iz firme, saznam da je naša Office Assitant (u daljem tekstu: O.A. - mi u firmi mlogo volemo kratice) odlučila uzet si slobodan dan. I otić u šoping. A pritom je i meni ostavila poruku. Napisanu florescentno rozom bojom. E, tu dolazi onaj dio o karmi i tome kako je zapravo sve u krug. I sve ima da platim. Naime, kaže meni moja O. A.:
Aimee, daj naruči sutra ujutro kad dođeš vodu. Broj ti je 11112233. To ti je firma "Naručite vodu". Uglavnom, kad ti se oni tamo jave, onda im reci da nam ne treba 2 galona vode, kao što smo prije naručivali. Sad nam treba jedan. Zato što nemamo mjesta. Ako te pitaju za čaše, reci da to nečemo sad naručivati, jer imamo dosta. A ako te pitaju za vodu, onda im reci da ćemo odsad naručivati samo po jedan, jer nam je to dosta. I ne trebaju nam čaše. Znači, samo jedan galon. Ne dva! Hvala, Iva
I sad, spremim se ja na to da ženi izbliza i malo dublje objasnim svu tu problematiku. Pritom, razmišljam o tome misli li moja ljubljena O. A. kako sam ja zapravo lagano zaostala u razvoju.