Ovaj puta jedan, meni izgleda, jednostavniji problem.
Crni igra prvi i odigrava tako, da bijeli ne uspije sačuvati svoje kamenove. Sjetite se ranijih problema, jer ovdje koristimo jednu prijetnju, kao i u nekoliko prethodnih u blogu.
Vještiji igrači bi rekli: 'Ovo ne živi. Ako crni zna, bijeli nema šanse, ali može pokušati.' Ipak ovdje crni mora igrati, ako namjerava ukloniti bijele kamenove, jer bi bijeli igrom postavio situaciju u kojoj bi ih osigurao. Crni ga u tome treba i može spriječiti. Kako?
Problemi su situacije u kojima je potrebno igrati da se očuva ili izmjeni stanje.
Ima situacija u kojima jedan od igrača može samo bezuspješno pokušavati sačuvati svoje grupe u nadi da mu protivnik krivo odgovori. Takove situaciju nisu problemi. U problemima treba igrati najjače poteze na obje strane i tako nalaziti ispravan put.
Za pitanja i pokušaje odgovora, spreman sam u komentaru. Kaj se ne vidi kak čekam? Mislil sam da da.
Svi mi imamo svoje slike na koje se furamo, pa makar to tek samo nama tako izgleda. I onaj s krugovima je imao svoju sliku svijeta. Neki ga nisu razmeli, a ni vremena imali da i pokušaju. Imali su važnija posla. Prošla su vremena, a starca i krugova........ Pa i kada se sjetimo, kao toga, i nije to taj niti to, već slika u nama.
Škvadro, poštujem vaše krugove i lijepo vas pozdravljam, pa i sve one vrapčiće i ine stvoriće u njihovim igrama, što u stalnom tijeku nečega što ih čini, stvara u njima sjećanja na ono što bilo je. Čak i razlikom slika u nama, prema onome što vidimo, može izazvati i poneku sjetu ili ushićenje. Svijetovi su to, pa i u vrabaca. Koju li čast imamo, suputnici moji! Dobili smo mjesto u veličanstvenoj predstavi, koju život nazivamo. Cijeli svemir je u tome sa svim vremenima i prostorima. Tu su i krugovi i starac, pa i neki vrapci. Ne vidim, ali osjećam cjelovitost.
A za namjernike je tu ponuda da pogledaju i poigraju se malo crno-bijelim kamenčićima. Ja u tome nalazim ljepotu. Možda i vi to nađete u tome, ali ako i ne sigurno imate 'svoje krugove'.
S osobitim štovanjem bloger Mladen
...... i pokoji se puta pitam, osjeća li vrabac, kada ga sretnem, da se i ja veselim njegovu životu.
Post je objavljen 09.07.2004. u 10:40 sati.