Mislio sam danas o nečem drugom, ali kako mi za to ipak treba više vremena nego što ga trenutačno imam to će morati pričekati još malo. Pa da se umjesto toga dotaknem malko djela drugog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i onih koji svojataju titulu njegovih nasljednika. Lik me u ovom trenutku i ne zanima toliko.
Dakle dragi Hrvati i Hrvatice, suverena, samostalna i neovisna pa još blagostanje, ne zna naprosto čovjek od gdje da počne? Pa počnimo od onog što većinu najviše boli dakle džepa. Danas živimo u zemlji u kojoj je proizvodnja sve bliže statusu misaone imenice, potrošnja sve bliže sinonimu za bruto nacionalni proizvod, dozvoljeni minus sve bliže statusu pitanja života i smrti, a koja je sama sve bliže tituli satelitskog tržišta. I dok se par tvrtki koje su bile međunarodno interesantne već odavno prodane u bescjenje i zatim uglavnom reducirane na karikaturu prijašnje snage koncipirane uglavnom kao outsorcing firme koje se bave razvojem ideja, uz eventualnu proizvodnju izvan lijepe nam naše, još zanimljivije su mi one koje nisu ocijenjene kao tako perspektivne te su po kratkom postupku zatvorene i pretvorene u offshore devizne račune prodajom nekretnina i imovine. Volio bih priupitati one koji su imali dodira sa ovim iz druge kategorije jesu li sretni sa svojim bezvrijednim dionicama koje su otplaćivali po astronomskim cjenama po principu dobrovoljne prisile, sa svojim mjestima na zavodu za zapošljavanje ili u slučaju onih sretnijih sa svojim prijevremenim mirovinama koje im se isplaćuju u astronomskim iznosima između ostalog zbog toga što je velikan sa slike pokrao mirovinski fond.
Nadam se da je šira populacija zadovoljna što im je pružena prilika da otkupljuju stanove za koje su plaćali doprinose desetljećima, što ih pljačkaju državni monopoli izgrađeni njihovim novcem i očuvani na "slobodnom tržištu". Nadam se da ste sretni što vas na državnoj televiziji nastaloj na istom principu lažu o tome koliko prosječno zarađujete i dobroćudno se išćuđavaju kako se pokriva razlika između te silne plaće i potrošačke košarice koju slažu. Nadam se da ste ponosni kad na drugom programu vidite da plaćate čobana 16 tisuća kuna mjesečno da vam dokaže da ostaje čoban i ako ga prozovu sabornikom.
Jeste li zadovoljni suverenom i neovisnom državom u kojoj ekonomsku politiku određuje MMF, a unutrašnju i vanjsku EU. Istina nemamo formalnog guvernera kao BiH, ali uz ovakvog premijera nam ni ne treba. Posebno me zanima slažu li se s tvrdnjom da je državu stvorila vrhuška HDZ-a i oni koji danas svojataju njezino nasljeđe tisuće onih koji su ginuli po ratištima jer se tri prijeratna druga nisu mogla dogovoriti kako podijeliti pikule, a danas slušaju da je stvaranje države zasluga nekog drugog? Hrvati i Hrvatice jeste li još uvijek sretni i ponosni što se znalo?
Post je objavljen 08.07.2004. u 23:26 sati.