Postar. Taj enigmaticni lik pojavi se niotkud na svom a-pe-enu 4 i zivo mi pojede zivac. Skoro svaki dan. Jebo majku, ne samo sto me probudi tandrkanje onog njegovog natrulog motorica, nego me jeza uhvati kad vidim da postu nije gurnuo do kraja, vec ju onako ovlas utakne samo do pola. I sta da mi netko mazne postu? Sta onda? Mogao ju je onda komotno bacit pred dvorisna vrata. Ali sto me najvise boli je kad ga stisne mjehur nakon sto je kod susjeda popio pivo i onda se tek pred mojim sanducicem sjeti da mu se pisa. Platio je svoju glupost mamicu mu. Sto je trazio, to je i dobio. Ko mu je kriv kad je debilni pijanac celavi. Radi u drzavnoj sluzbi pa ga boli kurac, potrcko jedan predpenzionerski.
Jos prije susjedove kuce iskopao sam rupu na mjestu gdje prelazi preko livade motoricem. Ne da mu se ic okolo prdonja stari pa pici preko tudjih basta po kozjoj stazi. Posto je postar ljudi ga pustaju, ali da ja tamo imam bastu kurac bi ti prolazio mamicu ti postarsku! Nadaleko i nasiroko bi zaobilazio nasiljenu glogovu ogradu picka ti materina vampirsko-metuzalemska! Da! Rupu sam iskopao i prekrio ju susjedovim sijenom. I naisao je cika postar. Kotac je propao u rupu i motoric se zaustavio ma mjestu, a on je produzio sa stilom. To je bio najvelicanstveniji salto koji sam ikad vidio i vjerojatno jedini put u povijesti da se tako star i krupan covjek okrenuo oko svoje horizontalne osi za 360°. Kad je tresno od zemlju tocno su me trnci prosli od zadovoljstva koje nisam osjecao vec dugo dugo. Da mi je tad bila kamera da ovjekovjecim taj prizor. Kad god se tog sjetim suza mi kane...
Uglavnom! Nisam jos osjetio punu zadovoljstinu premda je nakon pada i strugao. Pravda je jos bila gladna. Postar se nekako ustao drzeci se za desno rame. Psovao je kao kocijas da jebem ti djecu i kretene koji su to iskopali. "Ma jos ti majstore nisi upoznao kakav JA kreten mogu bit mamicu ti!", mislim si. Digao je natruli a-pe-een 4 sa zemlje i odgurao ga do susjedove kuce. Susjed ga je zabrinuto docekao ponudivsi mu pivo i krpanje gume.
...nakon sat vremena...
Popio sam i ja pivo vrebajuci sa svoje pletene stolice na terasi izlazak postara. Mislio sam mu svasta reci kad dodje pred moju kucu, ali osjecao sam vec kako se lagano hladim. Napokon je izasao i sjeo na svoj otrcani motoric. S uzivancijom sam gledao prizor koji je slijedio. Bila je to najsmjesnija predstava odigrana u ovom gradu. Slavni nas postar nije mogao ni zamisliti koliko sam kabla morao posuditi od susjeda da bih spojio ogradu na struju. Kao i obicno, mjehur je stegnuo zaboravnu budalu i kita je vec bila van hlaca. Kad je mlaz dotaknuo ogradu ja sam grcevito stegnuo svoju pletenu stolicu da ne iskocim iz vlastite koze od smijeha. Drzeci rame lijevom rukom, a kitu desnom poskakivao je kao zeko oko potocica ili moj Golub smrti oko svoje pokojne golubice. F e n o m e n a l o ! Jebeno fenomenalno. Onda sam ugasio struju. Vec je pao te mlaz vise nije doticao ogradu, pa nema smisla trosit struju, jel? Mada je struja jebeno jeftina. Vec nakon nekih pet minuta stari se ustao i odbauljao do a-pe-enca, jedva ga upalio i krenuo dalje. Dva metra nakon presao je preko cavlica za osmrtnice koje sam takodjer posudio od susjeda. Jebiga, nije naodmet. Ali vec me prosao smijeh, pa sam samo siktnuo kroz zube da mu picka materina popisana, nece on vise meni pisat pored ograde.
Idem dalje gledat TV. Susjed je opet digao frku na malog. Neke stvari su im nestale iz garaze. E jebiga, dobar je mali, al stalno radi pizdarije.
Post je objavljen 08.07.2004. u 15:23 sati.