"Bip, bip, bip..."6:40, alarm mobitela, započinjem dan s utabanom pričom neispavanih možđana...
Sve ča nismo izvezli za 1 EURO po mozgu, prodali smo.
Ostali su fusbaleri, verglaju otrcane priče izgubljenih ambicija nakon pređene tridesete i oni koji znaju (na jeziku) više od samih igrača.
Ivaniševića ima na svakom kantunu.
Pivača na lopate. Di god se okreneš po Rivi, Peristilu, Voćnome trgu, Pjaci, Proki, Getu šetaju markice, namušćane face.
Ostalo je i drugega lipega i dragega svita. Doduše nema više onega starega svita iz Velog Mista. Splitske fameje najpri su zgazili Vlaji, pa 'Ercegovci, pa Bosanci. Punokrvni Splićani i najjači intelektualci su odavna Lovrinčevi mališani ili su dali petama vjetra prema Zagrebu. Nekad se priupitam tko to ostane u Gradu pod Marjanom kad vikendom "Splićani" odu u razne krajeve Lipe Naše i dragih nam susjednih država?
Ostali su nezaposleni, jer dok su birali ča će radit pretekli su ih Bosanci, nova uvozna radna snaga.
Ostali su mrzovoljni penzioneri sa zubima na škanciji.
Ostao je dišpet. Da umreš svit bi te ubija zato ča si umri, ka ča je rekla Lepa za Smoju.
Ostale su šempije, bene, šimije, zviri...
Ostala su bila jutra, kad obučeš friško opranu, šumprešanu košulju, inkolanega koleta s kularinon i odeš po starinsku u crkvu na dodatnih tri kvarta od ure crkvenih kerefeka.
Ostao je svit u bojama.
Ostala je smokva u Getu, iz koje cidi med.
Ostao je cvit u stini.
Ostao je digod pokoji zog od balota.
Ostala je dalmatinska pisma klapa utisnuta u Dioklacijanove zidine i sad je triba špatulon skidat s kamenja.
Ostala je doli, ispod moje balature, ekipa jutros još od 8 uri, na makijatu.
Na našem stolu manistra od poma od jučer, kora od dinje, ljiljan u vazi i 50 kn za spizu.
Na friškoj ariji, kušini na ponistri.
Mudantine i šugamani na tiramoli.
Đirani na suncu.
I tvoje oči skrivene u ružmarinu.
Lepet krila vrbaca i gradskih golubova.
Škripa škura koja pozdravljaju jutro.
Šušur svita u bojama. Sve ptičice iz gore, spuštaju se na more. Premda i za to triba izmolit krunicu.
Pokoji furešt sa sandalama priko bilih bičava.
Vonj užeglog sira na Pazaru.
Miris i glazba peškarije.
U luci trabakul i mliječni trag motora na naftu.
Galebi na poštama.
Ribarski kajići u Bračkom kanalu.
Mir u palminim granama.
Gušter na asfaltu.
Ulazim u bus. Berem momka, kojeg inače berem u busu. Aha, tu je. Sakrivam Kerum kesu s prirodnom izvorskom vodom u naručju.
Danas će biti jebeno vruće.
Vrijeme da se ljudi zaljube.
Veseli i zdravi mi bili!
Post je objavljen 08.07.2004. u 11:04 sati.