Ovo što vidite na slici trebao bi bit Raspučinov penis, dug 28,5 cm i izložen u prvom ruskom Muzeju erotike, koji je osnovao izvjesni Igor Knyazkin, predstojnik znanstveno-istraživačkog centra za bolesti prostate Ruske akademije prirodnih znanosti. Pa, jel vi to možete vjerovati? 

O tom Džordžu Raspučinu su se uvijek raspredala razno-razne morbidno-perverzno-paranormalne spike, što nije bilo čudo kad se pogleda curriculum vitae ovog smz. (samozvanog) mistika. Da vas podsjetim, rođen je 1869. godine negdje pravoslavnom-bogu-iza-nogu u Sibiru. Od većeg broja braće i sestara, jedini je preživio djetinjstvo. U djetinjstvu tvrde da je mogao razgovarati sa životinjima, posebno s konjima. Oženio se (nesretnica: Proskovia) taman kad je izašao iz puberteta, dobio i sam nekoliko sitne dječice (3 sina/2 kćeri). Status: sibirski seljo-beljo.
Do svoje 28. godine živio je najobičnijim životom
da bi 1892. godine iznenada osjetio neke duhovno-duševne promjene, krenule su vizije i proročanstva. Prestaje pušiti, piti (i ljubiti), iako će se kasnije ponovo vratiti tim sportovima. E, sad se sigurno neki od vas pitaju zašto je prestao s Vucinim načinom života. One koje to ne zanima nek pređu na novi odlomak ovog posta. Dakle, Raskapučino je patio od insomnije od ranog puberteta, možda i prije. Nitko mu nije mogao pomoći. I onda je jednog dana otišao u jedan manastir kako bi se izlječio. Ne samo da se izlječio nego je otkrio i vjeru u sebi (o tome je nedavno i Sanja Doležal održala cijelu jednu emisiju, vidiš njega nije uzela za primjer).
I ne samo to, odlučio je lutati svijetom u potrazi za istinom, znali su ga naći kako drhteći pada na koljenima u trans dok moli.
Ipak nije zaboravio rodno selo u koje bi se u godinama koje su dolazile vraćao svako malo u proljeće, posebno kako bi pomogao obitelji oko poljodjelskih obveza. Čak mu je pala na um ideja da sagradi crkvu u svom rodnom selu (vidiš ti na kog se ugledao naš Čavoglavac).
Godine 1904. (ček da vidim koliko je tad imao godina.. aha.. 35.. dobro..) odlazi u Petrograd, u njegovom životopisu naglašava se - pješke (a mi digli graju kad je onaj tip pješačio do Rima!
). Grad je to u kojem će 100 godina poslije bit izložen njegov božemprosti džajnt penis. Zbog njegove ideje o gradnji crkve i kojekakvom imidžu duhovnjaka-u-potrazi-za-istinom (i smijem li dodati - ženama) priče o njegovim moćima stigle su i do velikog i posljednjeg ruskog cara Nikše Drugog. Upoznaje se s dotičnim i dobiva konačno lovu za izgradnju crkve. I ne samo to. Postao je vrlo brzo jedan od politički najmoćnijih ljudi Carske Rusije. Status: mistik i izlječitelj. I ne samo to. Vjerujući u njegove moći dobiva šansu koju niti jedan paranormalni iscjelitelj ne bi propustio - izliječiti malog carevića. Kao što nije strano u kraljevskim familijama koje se križaju međusobno (kao božemprosti, Kajuni u močvarama Luizijane) tako je i ovo rusko djetešce bilo obilježeno miješanjem plavih obiteljskih gena i tako pokupilo od sve majke - hemofiliju (čak je i zovu "kraljevska bolest"). Bolest je to koju prenosi majka na muško dijete, a posljedice su strašne: i najmanja povreda može izazvati smrtonosno krvarenje. Godine 1906. uspješno ga oporavlja od jednog teškog trodnevnog napada krvarenja i dobiva kultni status u carskoj obitelji. Trajalo je to sljedećih deset godina. Svaki put kad bi sirotom djetetu pozlilo, Raspučin bi dolijetao na dvore.

Kažu da je mogao umiriti napetost, hipntozirati ljude, glas mu je bio dubok, nježan, smiren (foto: Raspučin blagoslivlja fotografa). Njegove plave oči bile su poput magneta, govorile su žene. Bolji poznavatelji prilika na carskim dvorima tvrde da je Raspučin zaveo ne samo gospođu caricu već, zamislite, i njene kćeri. Kažu ljudi, ako oni lažu - lažem i ja, da je imao nenormalnu moć nad ženama. Taj je jebo sve što se kretalo, od žena iz visokih krugova do neobrazovane sirotinje. Ne znam kako da vam opišem, recimo, kao da sad netko povali i Vlatku Pokos i Indiru Vladić i Katu Katić i Janicu Kostelić i sve to u samo dan-dva. Ono.. ne bira! I sve su žene bile lude za njim. Ima i onih koje su tvrdile da ih je silovao. U Petrogradu se ponovo odaje seksu i alkoholu, a obožavao je plesati na romsku glazbu. 
Kako je preko djeteta stekao sve simpatije i ljubav cara i njegove nesretne supruge Aleksandre, konkurencija od čitavog niza drugih članova aristokracije, crkva i drugi politički moćnici Carske Rusije tog doba organizirali su zločinačku organizaciju kako bi ga mrknuli. Bio je premoćan. Ne znam s kim da vam usporedim. Recimo, bio je moćan kao Rojs u doba Šuškove administracije.
Da vas podsjetim, nisu to bile suvisle godine za Rusiju (kao da ih je ikada i bilo). Godine 1916. započinje se s ruskim ustankom: štrajkovi, demonstracije, seljaci i radnici all together inzistiraju na promjenama, zlo im je od posljedica Prvog svjetskog rata koji osim što je odnio višemilijunske ruske žrtve, nego je i u zemlju donio glad, bolesti i patnju. Sve je to utjecalo i na to da je glavni lik našeg današnjeg posta počeo gubiti kosu. Nije se volio kupati.
Naivan, odlazi jedne večeri kod princa Srećka Jusupova na njegov poziv, ni ne sanjajući što će ga te noći snaći (foto: Raspučin na posljednjoj večeri). Srećko je, inače, bio poznat na ruskoj transvestitskoj i homosekusalnoj sceni (brak s prelijepom plemkinjom bio mu je samo opaka krinka), a bio je i lijep po tadašnjim kriterijima (ne, nije imao široko slavensko lice i rumene obraze). A Raspučina su navukli da će moći općiti s Jusupovom ženom Irinom
, na što se seksualni pohotnih pomamio, iako su ga mjesecima upozoravali da ne mrda iz kuće. Džaba. Prdio govorio isto ti je. Svetom vragu, kako su ga zvali, bližio se kraj. Prvo su ga pokušali ubiti otrovanim vinom, pa su mu stavili cijanid u hranu
ono ništa opet.. pa kad ni to nije upalilo onda su rafalno pucali metke u njega. "A daj sad da te vidimo!", uzviknuli su ubojice u glas. Čak se priča da je bio živ kad su ga bacili u smrznutu Nevu (dugo su tražili rupu gdje bi ga ubacili u rijeku pa su ga umotanog u sag nosakali duž rijeke sve do jutra). Status: mrtav. E da, na mreži se svašta priča, znate surfere, uglavnom čula sam da se Raspučin vratio, pogledajte i sami na sljedećim stranicama.
Moram sad završiti, jer ću ovog Mad Monka sanjat!
U kojem trenutku mu je odrezan penis nisam uspjela naći informaciju. I tko ga je uopće odrezao. Svaki dobronamjernik koji zna tu tajnu molim da je podijeli s nama.
Vratimo se na sam početak priče. Predstojnik Knyazkin smatra da će izlaganja Raspučinovog penisa i drugih seksualnih objekata (samo 12,000 komada) pomoći muškim pacijentima da prevladaju strah, anskioznost i eventualnu impotenciju, želi im omogućiti svjetliju i sretniju atmosferu, kaže. Mene zanima koji će muškarac biti osvjetljen i sretan
kad vidi onaj čudovišni penis na slici. Caajka me sad nazvala i pita šta radim, ja kažem pripremam post, kaže ona da je ubacim da joj skoči posjeta. Nisam znala gdje da je ubacim pa sam je ubacila na kraj.
Post je objavljen 07.07.2004. u 23:39 sati.