Već se dugo nisam osjećala ovako slobodnom.... u letu.
Ne, nisam se zaljubila. :) Samo se nemam oko čega brinuti. Jedina briga mi je kako se dobro naspavati, zabaviti i odmoriti.
Puno toga se promijenilo ovih dana. Naučila sam mnogo toga o sebi i drugima. Zaboravljam polako svoju staru ljubav i spremna sam na nove izazove. U nekom drugom svjetlu vidim neke ljude. Malo više cijenim neke od njih, malo manje neke druge.
I zaista sada imam razloga vjerovati da se zavoljeti može u sekundi. Da nije teško dopustiti nekome da ti uđe u srce, ali ne treba zaboraviti da se iz srca može i izaći.
Nisam ni znala da volim neke ljude. Dok nisam vidjela tugu u njihovim očima. I samo sam poželjela onako bez riječi biti pored njih. I voljeti ih.
A sada ti isti ljudi izlaze iz mog srca, zato što shvaćam da su samo bili odlični glumci, a ja naivno dijete koje u glumu vjeruje. I nije da mi je žao što će otići, ponekad mi dođe čak i da ih otjeram, ali ipak još uvijek ne znam biti tako zločesta. Nikad nisam razumjela zašto se ne poklanjaju i osjećaju. Zašto se vesele tuđim tugama. I ne, ne trebam ih u životu. Jer kad i sad pogledam unatrag, nisu me ničim obogatili, osim razočaranjem.
Sa mnom ostaju i u moj se život vraćaju samo oni koji zaista vrijede.
Samo se nadam da ih nikada neću prestati cijeniti. Događalo mi se da zaboravim da su mi sve na svijetu, ali sada znam da si više to nikad neću dopustiti.
Anyway, znam da mi je smotan ovaj post i da 99% ljudi ne kuži o čemu pričam i da je sve nepovezano, ali i ja sam danas nekako smotana... ah...
Post je objavljen 07.07.2004. u 20:41 sati.