Priča koju je objavio SadisticoShy podsjetila me na jedna događaj od prije dvije godine, u vrijeme Božića.
Potočnica je bila kod Bake i Dede i očekivali smo njihov dolazak. Bilo je oko osam navečer kad je netko zazvonio na vratima. U veselju oboje smo pojurili otvoriti kad na vratima ugledasmo Djeda Mraza! Ostali smo skamenjeni! Perjanica upitnika i čuđenja okruživala je naše dvije spodobe dok nam je Djed Mraz nešto govorio, o Božiću, o Potočnici, o nama. Ispod one crvene obleke i brade nije se moglo skužiti o kome se radi, ali je bilo jasno da nas Djed dobro poznaje.
Nakon prvog šoka, Hard je zauzeo fajterski gard, a ja sam totalno smetena slušala što nam Djed govori i promatrala ga od glave do pete. Pratila detalje, sitnice (boja očiju, ručni sat, visina, građa i sl.). A uz strah u glavi su mi se motale razne misli, taktike povlačenja, mogućnosti obrane i napada. Pa onda opet misli da je u pitanju netko poznat i da bi ga trebalo pozvat unutra, ponudit cugom i sl. No, što ako to nije netko poznat? Što ako je to samo dobro obaviješteni lopov? Što… što… Tko je to? A u mozak mi je vrtio razne krvave scene viđene u krimićima.
Djed je na podu, ispred svojih nogu imao vreću. Kad se odjednom sagnuo da iz nje nešto izvadi, već sam vidjela pištolj, nož, neko oružje. Djed Mraz izvadio je čokoladu i dao je Hardu te otišao.
Nakon što smo zatvorili vrata, nismo mogli shvatiti što nam se to dogodilo! Šala ili nešto drugo… Uglavnom da bismo smanjili napetost i iznenađenje oboje smo se počeli smijati. Poslije smo dugo razgovarali tko bi to mogao biti, tko je to organizirao i naravno ništa nam pametno nije palo na pamet. Uhvatila nas je ljutnja, bijes i nezadovoljstvo.
Sljedeći dan saznali smo da je Djed Mraz bio Hardov kolega s posla. Hard je bio tema ismijavanja nekoliko dana, a onda su svi zaboravili na taj događaj, osim mene koja se i dan danas prisjetim straha, nesigurnosti i nemoći kojeg sam tada osjetila.
Post je objavljen 07.07.2004. u 20:44 sati.