Na poslu sam sam u uredu i to mi odgovara. Kao što već znate, dvaput dnevno idem na kavicu i družim se uglavnom s onim ljudima na poslu koje želim vidjeti. Međutim, to ne isključuje povremene "društvene obveze" na raznim seminarima, savjetovanjima i konferencijama kad se mora boraviti na kojekakvim svečanim večerama, domjencima, veselicama itd... Saznao sam da moja divna Institucija uskoro u povodu godišnjice osnivanja organizira Bal, a u tu svrhu je čak organiziran i tečaj plesa. Skoro mi se oteo vrisak iz grla jer sam skužio da ću vjerojatno morat nazočiti. A znate šta to znači... Odijelo, usiljeni razgovori, ples (klasični, naravno) ajmeeeee...
Nekad mi je bilo i drago ići na takve domjenke, najedeš se, nerijetko i napiješ, naslušaš se loše glazbe i supijanih razgovora. Ali kako starim, a sociopatija mi je uznapredovala, jednostavno nemam više volje za "mingling". "Dođi, moraš upoznat kolegu iz XY firme", "Ajmo se javit YZ-u iz Ministarstva"... Aaaaaa! Neću! glasi moj unutarnji odgovor, a u stvarnosti s dužnim poštovanjem odradim taj usiljeni razgovor pun frazetina, lažnih osmijeha i zainteresiranosti. "Hmmm, Vi se bavite time, zanimljivo..." Muda Marjanova ti je zanimljivo, nemoj mi srat. Ajde da to obavim i pristojno se ispričam jer moram u WC, 38. put večeras.
Na tim okupljanjima uvijek postoje:
- zvijezde večeri (neka faca kojem baš svi moraju stisnut ruku i izmijenit par riječi jer inače kao da nisi ni bio)
- daveži večeri (ljudi koji toliko pilaju svojom šprehom da ih nitko ne trpi duže od par minuta)
- tračeri (većina okupljenih)
- trač-žrtve (netko o kome se priča i diskretno pokazuje u tom smjeru)
- neshvaćeni (oni koji bi pričali ali ne znaju kako započeti - pazite se ako dođete takvoj osobi u blizinu, kad jednom primi ne pušta)
- prijatelji (ljudi koje poznate i ponekad očajnički pogledom tražite po prostoriji ne bi li vas izbavili od nekog izrazito dosadnog)
I šta da radi čovjek? Pa naravno, univerzalni lijek - alkohol. Pića su uvijek dobra na tim domjencima pa se malo natočiš i gle vraga - stvarno neke stvari postanu zanimljivije. Jedina loša strana je šta alkohol pojača želju za uvjeravanjem i pričanjem pa se iz tlačenog pretvoriš u tlačitelja, ali neka, sami ste to tražili. Zanimljivo, jel? E, pa sad ćeš me čut u extended verziji.
Kako večer napreduje, sve više su ljudi opušteni (čitaj: pijani) i time stvar postaje podnošljivija, ako ne i zabavna. Na kraju ispadne da takva druženja i nisu toliko loša. Ili alkohol nije loš. Nešto od to dvoje sigurno.
Post je objavljen 07.07.2004. u 16:25 sati.