Ostala si tamo , tamo negdje u vremenu koje se zbog nas nije zaustavilo jer ono
ide svojim tokom naprjed. Tko zna gdje bi nam bio kraj ? ,da smo znali , da smo mogli
da smo htjeli. Možda bi i sama kreacija zbog nas postala ljepša. Sunce zna , mjesec zna
, more zna gdje smo stali u vječnosti ostali.
Pogledaj kreaciju zar nije ljepa i neka te pun mjesec podsjeti na mene.
Da li se ikad sjeti i zapitaš gdje je sad. Gdje je onaj dječak i kuda ga je
odnesla rijeka vremena. Onaj dječak zbog koga si možda patila i po prvi
put u sebi osjetila buđenje ljubavi. Onaj koji je otišao u noći punog mjeseca
a da mu nisi ni ime doznala. Tako je valjda moralo biti jer mjesec zna, sunce zna
more zna za našu priču. Priču o ljubavi ,slobodi , postojanju , ... .
Post je objavljen 07.07.2004. u 00:31 sati.