U skladu sa svime dosada rečenim izbilo je u javnost da je humor zaista na neki način lijek. Naše humoristične sive stanice u stanju su napraviti veliko nedjeljno spremanje, oprati nam prozore u svijet i unijeti malo svjetlosti u tamu, rastjerati šišmiše, rastopiti vampire i zle vještice.... Ako nemate šest slojeva zavjesa i ako se niste pokrili ušima. Pa ionako je konačni rezultat svega zadovoljstvo. Bar neka njegova podvrsta. Zadovoljstvo je samo po sebi vesele naravi i voli se...što? Zabavljati. :) Tako se često maskira u svašta. I u svađe i u depresije. Svako sažalijevanje depresivnom donosi tiho zadovoljstvo, svakom kritičaru fijuk njegovih mač-riječi stvara osjećaj ugode. Svatko ima svoje veselje. A najljepše je zadovoljnim ljudima. Oni su zadovoljni po defaultu pa im svaka dodatna doza smijeha samo može koristiti.
U doba interneta sve mi je blizu, na nekoliko metara. Monitor je samo još jedan prozor kroz koji se vidi puno više od manične susjede, parenja mačaka, saobraćajnih udesa, kontejnera za smeće i genetski modificiranog vrta. Pa tako tu na tom internetu možemo potražiti i nešto zabavno. Danas nisam lutao daleko, bar ne puno dalje od bloga. I zabavio sam se. Prvo sam svratio kod Trapule. Tamo je bila svečana promocija nove blogerske poezije priznatog lovca na žene. Ako svratite tamo možda je ostalo još nešto šampanjca i koji kreker s čajnom salamom i kapi majoneze na vrhu. Zatim je kod Annie bila demonstracija novog alata ze prevođenje koji je priznati stručnjak, sexolog, upotrijebio da bi shvatio što je to Annie pisala o njemu, zabrinut za prekomjerni broj posjeta na njegove stranice s čudne blog.hr domene. Demo tekst je u prilogu. Onda sam na Balance of life blogu pronašao podatak da smo svi strpani u jednu europsku bazu podataka. Tamo su naime podaci iz naših putovnica. Otpirio sam momentalno tamo i uvjerio se na vlastite oči. Nevjerojatno je kakav sam majmun ispao. Za vas ostale mi se nije dalo tražiti kad vam ni ne znam imena. A navodno mogu se podaci izbrisati. Mogu vraga! :)
I tako, tri dodatne doze zadovoljstva s bloga, za danas je i previše, moglo je nešto ostati i za sutra. Preostaje mi samo da još pogledam poslovni uspjeh Eddyeja Murphyja, onako u leru, malo filma - malo bloga, i to će biti sjajan završetak dana. Veselje je počelo još jučer ujutro, ponedjeljak, nevjerojatno smiješan praznik koji slavimo svakog početka tjedna. Zabavno je gledati kako ljudi izgledaju u ponedjeljak ujutro. Kako da se nisu baš odmarali. Još je zabavnije kad im na cesti kažete: Dobro jutro! :))) Pogledaju vas s izrazom krajnje nevjerice, preneraženo, jer niste normalni. Tko se normalan smije u ponedjeljak ujutro? :)
Ako sad imate loš osjećaj u želucu, nasmiješite se, nađite neki razlog za to. Ako ga nemate nasmiješite se bez razloga (znate tko se smije bez razloga? :) Sutra je još jedan divan dan, bit će valjda još koji oblačni smak svijeta, a možda proviri i strašno i opasno ultra-violetno sunce. Ujutro... je novi dan, nije stari. Stari je bio prije onog čega se sjećate da ste sanjali.
Post je objavljen 06.07.2004. u 23:56 sati.