Jannis se već godinama bavi konceptualnom umjetnošću, no ovaj post nije o tome... post je vezan za Vijećnicu.
SARAJEVSKA VIJEĆNICA - Izgradnja objekta je započeta 1892. godine, a završena 1894. godine, dakle u vrijeme izrade projekta. Objekat je svečano otvoren 20.aprila 1896. godine, kada je baron Ivan APEL zgradu zvanično predao na korištenje Gradskom poglavarstvu u čijoj je upotrebi bila sve do 1949. godine kada je ustupljena Narodnoj i Univerzitetskoj biblioteci.
Jannis Kounellis je sigurno jedan od najutjecajnijih umjetnika u historiji savremene umjetnosti u svijetu i jedan od glavnih osnivača italijanskog pokreta Arte Povera. Jannis Kounellis, došao je u Sarajevo 2. juna kako bi započeo rad na svojoj umjetničkoj instalaciji. Kounellisovo prisustvo u Sarajevu obilježiće umjetnička instalacija "Sarajevska vrata" u atriju Vijećnice . Na taj način će objekat koji je postao spomenik razaranja grada Sarajeva ponovo dovesti u centar pažnje, kako bosanskohercegovačke, tako i svjetske javnosti. Lajtmotiv njegove sarajevske instalacije biće knjige iz fundusa Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine koje će tim činom biti ponovo vraćene u prostor Vijećnice prvi put nakon 1992. godine.
Ovo je uglavnom uz male izmjene bio copy/paste vodiča... Samu instalaciju sam doživjela na neki svoj način i nemam namjeru da o njoj pričam. Doživljavanje umjetničkog djela je subjektivna stvar. Zašto sam citirala ovo gore. Zaparala mi je uši jedna rečenica...
Kounellisovo prisustvo u Sarajevu obilježiće umjetnička instalacija "Sarajevska vrata" u atriju Vijećnice. Na taj način će objekat koji je postao spomenik razaranja grada Sarajeva ponovo dovesti u centar pažnje, kako bosanskohercegovačke, tako i svjetske javnosti.
Zapitala sam se, a u koji kurac je otišla kultura ovog grada. Vijećnica je 92. godine zapaljena tokom jednog granatiranja... U njoj je u noći sa 25. na 26. avgusta izgorilo oko 2 miliona knjiga... Mislim da je sa Vijećnicom izgorio neki osjećaj za kulturu. Zašto... U Sarajevu su popravljene sve džamije, crkve, bezvezni objekti... grade se ogromni tržni centri, a Vijećnica, skoro 10 godina od završetka rata, još uvijek stoji srušena. U starom dijelu grada... biseru Sarajeva... Sada se vraćam na citat... Kao i sve u ovoj zemlji neko iz vana mora doći da nam nešto dovede u centar pažnje. To me čini u isto vrijeme jako ljutom, ali i jako tužnom.
U historiji zapadnoevropskih gradova postojanje gradske vijećnice označavalo je, naime, viši oblik autonomije gradova, odnosno viši stepen političke (gradske) samouprave. Grad Sarajevo je dakle svoju Vijećnicu dobio već 1896. godine.
Toliko se nešto pušemo.. trudimo da uđemo u Evropu... a prelijepa zgrada stoji ograđena ružnim limenim blokovima na koje su nakačeni jumbo plakati... Za 10 godina napravili su samo krov, a srušene komade je Jannis iskoristio u svojoj instalaciji.
Zar nije predivna....