Recimo da se muškarcu koji se zove Roger sviđa žena po imenu Ela. On je pozove u kino; ona prihvati i oboje se dobro provedu. Nekoliko dana kasnije on je pozove na večeru; ona prihvati i opet im bude lijepo. Nastave se redovno viđati i nakon nekog vremena i on i ona prestanu izlaziti s drugim osobama. I onda, jednu večer dok se voze u autu Eli nešto padne na pamet, i bez puno razmišljanja ona glasno kaže: Znaš li da se viđamo već šest mjeseci?
Nakon toga u autu nastupi tišina. Eli se tišina učinila vrlo dugom. Razmišljala je: Možda mu smeta sto sam to rekla? Možda ga nas odnos ograničava; možda misli da mu želim nametnuti neke obaveze koje ne želi ili nije siguran da ih želi.
A Roger pomisli: Boze. Šest mjeseci.
A Ela dalje misli: Ali nisam ni ja sigurna da želim takav odnos. Ponekad mi se čini da mi treba malo vise prostora, malo vise vremena da razmislim da li želim da nastavimo ovako .... pa kuda mi to idemo? Hoćemo li se samo nastaviti viđati na ovom nivou bliskosti? Idemo li prema braku? Djeci? Zajedništvu do kraja života? Jesam li spremna za to? Da li ga ja uopće poznajem?
A Roger misli: To znaci ... da vidim .... počeli smo izlaziti u travnju .... to je bilo bas kad mi je auto bio na servisu ... ooops - moram promijeniti ulje!
A Ela misli: Uznemiren je. Vidim mu to na licu. Možda sam sve pogrešno shvatila. Možda on od ovog odnosa želi vise, vise bliskosti, možda je on osjetio - još prije nego sam ja to osjetila - da ja imam neke rezerve. Sigurno je to. Zato ne želi ništa reci o svojim osjećajima. Boji se da će biti odbačen.
A Roger misli: Moram provjeriti i kuplung. Bas me briga sto onaj idiot mehaničar govori da je sve u
redu - osjećam da nešto zapinje. A bolje im je da ovaj put za to ne krive niske temperature. Koje niske temperature? A platio sam tom nesposobnom lopovu zadnji put 600 dolara.
A Ela misli: Ljut je. A ne mogu mu ni zamjeriti. I ja bih bila ljuta na njegovom mjestu. Tako me muci krivnja sto ga mučim, ali ja tu ne mogu ništa. Jednostavno još nisam sigurna.
A Roger misli: Vjerojatno će reci da je istekla garancija ..... Idioti.
A Ela misli: Možda sam ja preveliki idealist. Čekam viteza na bijelom konju, iako sjedim kraj savršeno dobre osobe, osobe s kojom mi je dobro, osobe do koje mi je stalo, osobe kojoj je izgleda stvarno stalo do mene, osobe kojoj je sada teško zbog mojih sebičnih, nezrelih fantazija.
A Roger misli: Garancija? Oni žele garanciju?! Dat ću im ja garanciju! Uzeti ću garanciju i ...
- Rogere, -kaže Ela glasno
- Molim? -kaže Roger iznenađeno.
- Molim te nemoj mučiti samog sebe tako, kaže ona dok joj se oči pune suzama. Možda nisam trebala ... O Boze, osjećam se tako... (Počinje jecati)
- Što ti je? -pita Roger.
- Prava sam budala, jeca ona dalje. Znam da nema viteza. Znam to. To je glupost. A nema ni konja.
- Nema konja? -pita zbunjeno Roger.
- Sad sigurno misliš da sam prava budala, -kaže Ela.
- Ne, -kaže Roger,- sretan da konačno zna pravi odgovor.
- Radi se samo o tome .... da .... mi treba malo vise vremena, -kaže Ela.
(nastaje pauza od 15 sekundi za vrijeme koje Roger misli i sto brze može pokušava pronaći dobar i siguran odgovor. Konačno smisli nešto za sto misli da odgovara situaciji).
- Da, kaže on.
(Ela, duboko dirnuta, dodirne njegovu ruku).
- Oh Rogere, da li zaista osjećaš tako? -pita Ela.
- Kako? -pita Roger.
- Pa ... o vremenu, -kaže Ela.
- O, -kaže Roger,- da.
(Ela se okrene prema njemu i zagleda mu se duboko u oči, a on postaje vrlo nervozan zbog toga sto bi ona mogla sljedeće reci, pogotovo ako to bude uključivalo konja. Konačno ona progovori.)
- Hvala, Roger, -kaže.
- Hvala tebi, -kaže Roger.
Onda je on odveze kuci, i ona legne u krevet i place do zore. Roger dođe u svoj stan, otvori vrećicu čipsa, upali TV i odmah se udubi u teniski meč dva Ceha za koja nikad nije ni čuo. Neki tanki glas u glavi govori mu da se u autu dogodilo nešto zaista važno, ali on je siguran da nikad ne bi mogao razumjeti sto i da je najbolje ne misliti na to.
Sljedećeg dana Ela nazove svoju najbolju prijateljicu, možda i dvije, i one o tome razgovaraju 6 sati. Analiziraju do u detalje sve sto je ona rekla i sve sto je on rekao; do beskraja istražuju svaku riječ, izraz i gestu kako bi otkrile nijanse u značenju i razmatraju svaku moguću varijantu. Nastavljaju o tome razgovarati danima, tjednima, mjesecima - nikad ne dolazeći ni do kakvog zaključka, ali im ni u jednom trenutku nije dosadno.
U međuvremenu Roger, igrajući tenis sa zajedničkim prijateljem, zastane neposredno prije serviranja i upita: Normane, je li Ela ikad imala konja?