Evo, konačno je gotovo. Dala sam uvjet, pa se sad mogu konačno odmorit.
Sve u svemu, zadovoljna sam - 5 ispita, 2 petice, 2 četvorke i trojka. Uvijek može bolje, ali i ovo je sasvim ok.
Nije da mi ocjene nisu važne, ali ponekad je faktor sreće mnogo važniji od znanja (mislim na usmene ispite).
Sad, godinu dana nakon upisa, i sad kad sam prevalila najteži dio (tako kažu), imam ipak malo drukčije mišljenje o ljudima.
Srela sam, naime, čovjeka koji ima neke svoje fiksne ideje i predrasude, koje se uopće ne srami javno pokazivati, pa onda postavlja različite kriterije za istu grupu studenata. Nema goreg od onog kad profesor napiše knjigu, a ovaj ju nije napisao cijelu nego dio, i onda misli da svi studenti moraju naučiti knjigu napamet, ali doslovno napamet.
Ja inače imam neki kratki spoj u glavi koji mi ne dopušta naučiti 3 rečenice za redom istim redoslijedom... pa si zamislite kak mi je bilo.
Anyway, na kraju sam dobila 4 :). Ali nadam se da se ovakve priče više neće tako skoro ponavljati. Još 2 ispita u rujnu i ja sam očistila godinu!
A sve je to zato što sam imala zaista prave uzore koji su mi pomogli da ne skrenem s puta i da budem uporna.
I tako sam ja danas dala 2 ispita. I onda sva sretna i ponosna na sebe krenem u jednu banku u kojoj sam radila cijelo prošlo ljeto, posjetiti prijatelje. I sretnem šefa koji je uvijek bio prema meni dobar i drag. Čuo je on kako ja pocijele dane učim i kako se stvarno trudim... i kaže on meni: "Ako ti ikad u 2 u noći ponestane motivacije da učš dalje, sjeti se da se nakon što sve završiš meni uvijek možeš javiti za posao."
A to je moj najveći strah; da ću 4 godine učiti i davati sve od sebe da budem dobra, a onda ću 7 godina biti na burzi, a na kraju ću raditi na kiosku. I sve ono što su moji roditelji uložili u mene, i sva muka koju trebam proći, bila bi uzaludne.
Ali od danas to više nije tako. Sad znam da postoji netko, osim mojih roditelje, tko zaista zna cijeniti to što ponekad čak i previše dajem sebe, da bi uspjela.
A onda svaki moj uspjeh postaje još veći za mene, kad vidim da se ljudi njemu vesele jednako kao i ja. I koliko god sad bila umorna, ja sam prije svega sretna što sam opet dobro obavila svoj posao. A znam da ću sljedeće godine biti još bolja. Zato što imam razloga za to.
Post je objavljen 05.07.2004. u 17:55 sati.