Bas sam jucer citala o slobodnm ronjenju (freediving) i tragediji koja se desila 2002. sa Audrey Mestre pri postavljanju svjetskog rekorda: slobodnom ronjenju na 175 metara. Na zalost, pokusaj je bio neuspjesan i Audrey je umrla. U toj disciplini nema nikakve opreme sa kisikom, nego covjek samo duboko udahne (ovo je simplificiran izraz: to se vjezba godinama) i pocne se spustati prema dnu. Kada se sa dna dize prema povrsini pomaze se sa kisikom.
kratka povijest slobodnog ronjenja
Slobodno ronjenje mi je apsolutno neshvatljivo zbog cinjenice sto imam totalnu fobiju od gusenja i davljenja. Mrzim kada mi glava dodje pod vodu samo malo. O bilo kakvom obliku ronjenja da i ne govorim: uzas. To mi je najgora nocna mora. Ako bi bas morala birati kako bih umrla, gusenje/davljenje mi sigurno ne bi uslo u top 10 listu. Mislim, sigurno je prekrasno kada plivas sa ribama, morskim psima, medju koraljima i te fore, ali mene ne bi mogao ni sam Vincent Gallo natjerat na takvo nesto. Ronjenje mi je ekvivalent nocnih leptira od kojih imam fobiju. Dakle, ako me hocete dovest do ruba histerije, samo me stavite u vodu i pustite par onih debelih dlakavih nocnih leptira da zuje oko mene: infarkt zagarantiran.
Trenutni rekord (u zenskoj kategoriji "no limits") drzi Tanya Streeter sa 160m.
Post je objavljen 05.07.2004. u 10:11 sati.