Jučer (u biti sadveći prekjučer) sam cijelo jutro, a i popodne proveo buljeći u čarobnu kutiju. Nije bilo bogzna što zanimljivo na istoj, ali ja sam se sasvim dobro snašao i sa lošijim programom. U biti, kad sam ja u pitanju, nema veze što je na televiziji, važno je da se gleda. Priznajem, ovisnik sam. "Zdravo ovisniče!!", kliče grupa. Oko 19h sjetio sam se da moram ići na večeru u povodu promocije kčeri prijatelja mojih roditelja. Večera se održavala u nekakvom restorančiću na Jarunu, te smo sestra i ja krenuli put zege mora tramvajem, pošto sam ja svoj auto prodao, ima već više od pola godine. Put tramvajem trajao je oko 45 minuta, ali plus još malo šetnje do restorana, put je trajao oko sat vremena. I došli smo mi tamo i tamo je bilo puno ljudi. Eh, da zaboravio sam reći da smo naravno kasnili sat vremena, jer sam se ja trebao oprati, obrijati i to. A kada smo već tu, slobodno Vam mogu reći i da sam obrijao brk. Jednostavno nije funkcioniralo. Neki drugi put.
Pozdravio sam se sa sretnom slavljenicom, njenom sestrom te roditeljima im. Njih jako dobro znam jer su kako se to kaže "kućni prijatelji". Onda sa se morao upoznavati sa još hrpom njihove rodbine, i takve stvari mi uvijek idu na jednu stvar, jer se uvijek moram pristojno smiješiti i kazati pokoju smiješnu. A tu uvijek zajebem jerbo mi je humor ponekad neshvatjiv svima, pa čak i meni, pa me onda svi čudno gledaju. Nakon rodbine, krenuli smo na prijatelje slavljenice. Bilo je tu svega. Neke njene prijatelje znao sam od prije, a neki su mi bili novi. Nisu mi se baš svi svidjeli, ali što sam mogao. Predjelo je već bilo na stolu dok smo sestra i ja ulazili u omanju halu. Pršut, sir i takve pizdarije. Na stolovima obilje vina, stoga si odmah natočih gemištec da okrijepim od hodanja umorno tijelo. Nakon predjela, stižu pladnjevi sa mesinom. Ražnjići, krmenadli, klebase i nezaobilazni ćevap. Sve to potpomognuto enormnom količinom pommes frittes-a. Jedan stariji gost je svojoj ženi kao nečujno prišapnuo da se boji da će puno toga ostati, jer današnja mladež ne jede puno. Onda se okrenuo prema meni, i vidio me kako ga streljam mrkim pogledom, pa je shvatio da je barem za jednog člana zabave bio u krivu. Ja sam nastavio jesti puno duže od ostalih. Svi su već bili na plesnom podiju, uživajući u glazbi koju je proizvodio neki čelavac na svom sintisajzeru, samo sam ja još uvijek vrijedno trpao ćevap za ćevapomu sebe. Oko 22.30 nazvao me bratić, koji je bio podosta pijan, samo da me obavijesti da je on od 4 popodne kod "Srbina", i da je upravo već deseti puta naručio da mu se donese brdo hranurine sa roštilja. Za svaku pohvalu bratiću!
Nešto kasnije u noći, do Jaruna su se dovezli i Richard i prijatelj, koji kosu može koristiti i za vezanje omanjih brodica. Zajedno smo malo pričali ispred restorana, a ja sam im i par puta morao donijeti cigarete. Kad sam shvatio da mi je bolje s njima nego sa ljudima koje baš najbolje i ne poznajem, odlučio sam se izgubiti sa proslave. Ljubazno sam pozdravio sve nazočne, i sa svoja dva vjerna druga otišao kući. Na putu do kuće, stali smo kod videoteke, ne bi li posudili kakve filmove za lakši san. Nakon toga, bijasmo odbačeni svaki svom domu. Ja sam doma kao fol samo malo prilegao onako sav odjeven i zadnje čega se sjećam je da sam se probudio i da je vani već bio dan. Skinuo sam ostatak robe sa sebe i nastavio spavati za pravo.
Eh, da. GRČKA!!!! Napokon da pobjedi i netko meni drag. Zvao sam prijatelja grčko-iračkog podrijetla u London, ali ispostavilo se da on nije u Londonu nego u Lisabonu!!! Na jebenoj tekmi. Zakon!!! Čuo sam svo deranje i navijanje. Ludi Grk. HELLAS!!!!
Post je objavljen 05.07.2004. u 02:02 sati.