Ovaj put je na redu bila Mrežnica (evo je na friškoj današnjoj slici - jedna od one 4 rijeke na kojima je Karlovac :) A šta da vam kažem ljudi, meni je bilo super, iako od avanture na Balatonu u Mađarskoj imam averziju prema kupanju u slatkoj vodi.
Doduše, nisam se kupao (otišli smo na brzinu, a nemam kupaće u Zagrebu) pa sam samo toćao nogice u hladnoj vodi dok su moji frendovi urlikali ulazeći u ove slapove na slici. A baš sam im zavidio dok sam se pekao na +40 (otprilike). Ma nagovarali su me da se kupam u mudantama (op.a. gaćama) ali to mi je bilo nekako seljački, a i nisam htio posijati razdor među prisutnim ženama pokazujući svoje atribute pokrivene samo oskudnim boksericama :))
Ostalo vrijeme smo kratili badmintonom i nogometom, a to će sutra rezultirati kolosalnom upalom mišića. Mogu mislit kako je to izgledalo ovima šta su oko nas roštiljali i ležali dok smo ja i frend naganjali po livadi onaj ogromni plastični balun za plažu, igrajući na zamišljene golove, prateći svaku "akciju" komentarima koje smo slušali ovih dana... Npr "Figo, Figoooo, gura loptu do Manichea, ali ovaj predaje Alenitchevu koji je opet gubi i Deco, Deeeeecooooo, goooooool!!!!!!!" Onda bi došli do improviziranog studija (dekica na kojoj smo sjedili) i davali intervjue "Da, sigurno je bila teška utakmica, rovovska bitka na sredini terena, odlična zadnja linija, ali mislim da je na kraju odlučila moja upornost i veća želja za pobjedom. Svakako mislim da sam zaslužio prolaz u daljnje natjecanje i mislim ići sve do kraja" :))
Roštiljem se nismo htjeli gnjavit, ma koliko su nas izluđivali mirisi koji su dolazili iz suparničkih tabora na obalama rijeke. Mi smo u maniri pravog gradskog šljama u prirodi, stali u Mercatone, kupili sve pakirano i vakumirano i radili sendviče, cuclali pive i dodatno se debljali. Unatoč silnoj rekreaciji, mislim da je moj pivski trbuščić dobio danas još koji gradbeni element :)
Na kraju umorni odosmo gledat finale Eura 2004. Znači, opet pivo, noge na stol i navijanje, u mom slučaju za Grčku. Dragi su meni Portugalci, ali brate, loše danas, loše. Nemoć totalna. Neka Grcima titule, mogu dakle i Balkanci protiv svog mentaliteta, a uvik mi je drago kad pobijedi neki autsajder, nego da je finale bilo recimo Italija - Njemačka, fuj.
Eto, sve u svemu, lijep dan. Shvatio sam da i riječni turizam ima svoje čari, da je nogomet pun iznenađenja, da je Željko Vela najbolji sportski novinar,da Cola koja stoji na suncu tri sata najgore piće na svijetu i tako dalje... A sutra u nove radne pobjede. Do godišnjeg koji se približava :)
Post je objavljen 05.07.2004. u 01:00 sati.