Eh, evo prvog posta... vidim da je blog.hr doslovno eksplodiro. Ponekad svratim kad mi je dosadno da vidim sta ljudi pricaju i uglavnom se ima sta procitat. Uglavnom su to price i pricice iz licnog zivota, kojekakva misljenja na teme koje nas sve spajaju. A i sluze kao neka vrsta terapije, zar ne? Onaj koji svakodnevno pise svoje misli razumije sebe (ili nastoji da) bolje, ne? Mozda sam u krivu, no idem probat jer bog zna da mi je neka terapija potrebna.
A i pisanje na maternjem mi zvuci privlacno... Zivjeci osam godina u Americi mi je otupilo vladanje jezikom kojim moji starci, familija, preci pricaju. Evo i sad dok pisem imam probleme s konstrukcijom i prevodom rijeci koje mi u mozak dolaze na engleskom.
Pa mozda bi i to mogla biti prikladna tema za ovaj prvi post. Ne znam koliko vas cita blog.hr i monitor.hr van granica ex-Yu, vjerujem da vas ima podosta. Neki od vas su otisli vani prije dovoljno dosta godina da sad i ne mozete pricati na svom jeziku bez naglaska, bez padeskih gresaka a da ne govorim o jednacenju i slicnim stvarima.
Meni zna doci kad pricam s frendovima ovdje da jednostavno moram preci na engleski jezik jer ne mogu naci bosansku rijec. Ima je, postoji, ali ta engleska mi je lakse dohvatljiva, cujem je sigurno cesce nego bosansku. Iako svakodnevno posjecujem stranice sirom Bosne i Hrvatske ne bi li bio imalo u toku desavanja tamo, to izgleda nije dovoljno. Pisem sigurno puno bolje nego govorim. Ne sad da pricam debilski, nego jednostavno nemam tu mogucnost da se izrazim na bosanskom jednako dobro kao na engleskom. A engleski je ponekad veoma ogranicen.
Ima li vas slicnih?
Post je objavljen 04.07.2004. u 22:08 sati.