Marketing
Joint the Christiania club, and you'll never smoke alone
Upozorenje:
Uslijed nadrkanosti vezane uz ovo pitanje, podaci koje je autor ovdje iznio jedva da su provjereni, a sasvim sigurno nisu objektivni. Tko god želi znati više o Christianiji, bez sufliranja ovog konzervativca, nek se posluži linkovima.
Moja prijateljica Ivana, nekad ludi hipi-djevojka, danas ulickana očajna domaćica, dobila je napadaj oduševljenja kad je saznala da jubavnajveća i ja potežemo iz Stockholma na izlet u Kopenhagen, odnosno Kbnhavn. Uslijed nadrkanosti vezane uz ovo pitanje, podaci koje je autor ovdje iznio jedva da su provjereni, a sasvim sigurno nisu objektivni. Tko god želi znati više o Christianiji, bez sufliranja ovog konzervativca, nek se posluži linkovima.
'Jaaaoj, Christiania, Christiania', ciktala je poskakujući, 'kad sam ja bila luda hipi-djevojka… /ovdje obično ispustim dio teksta jer mi misli redovito podivljaju u pokušaju zamišljanja nje kao lude hipi djevojke/ …tamo preseliti, to je nešto nevjerojatno, jedinstveno' i bla-bla-bla.
Priznajem, needucirana i niskog nivoa opće kulture, do tada uopće nisam znala da Danci već preko trideset godina dozvoljavaju postojanje nekakve u visine napušene slobodne države nasred glavnog grada jedne druge, vrlo ozbiljne države. Možda je to zato što sam inače ozbiljna, sabrana, odgovorna i odrasla, pa smatram da sva ta alkoholičarsko-drogeraška preseravanja prirodno prestaju s norijadom i maturom. Jer, ako ne prestanu, onda nusprodukt toga bude četrdesetogodišnjak, po struci završeni gimnazijalac, koji još uvijek ne može prežaliti smrt Kurta Cobaina, a živi kod vlastitih roditelja.
Ili, jednostavno, onaj Leo iz Ludih '70.
Iako mi je smiješno uopće ozbiljno pisati o tome, u osnovi ipak moram reći kako je 'Slobodni grad' Christiania osnovan 1970/71., kad su neki 'skvoteri' našli za shodno uzurpirati prazne zgrade danskog Ministarstva obrane. Kako to Danci nisu uspjeli zatrti u nastajanju, stvarno mi nije jasno, ali kroz godine se spomenuto naselje protivnika sustava pretvorilo u polunezavisan grad-državu usred Kopenhagena, s vlastitim pravilima, režimom, pa i valutom, izuzetim od onoga koji vrijedi za normalne Dance u ostatku države.
Civilna okupacija nekorištenog područja i neviđen primjer ljudskog poduzetništva i inovativnog duha, kažu oni, magical mixture of anarchy and love of the Freetown.
Ma poljubite me u guzicu slatku, odrpanci jedni, kažem ja.
Najvažnije od tih pravila je da se slobodno drogiraju. Ne teškim drogama, naravno, to je vrlo zabranjeno i ne tolerira se. Al se zato napušavaju od nemila do nedraga i to je zakonito. Država ih je pokušavala izbaciti u početku, ali ništa nije tako naporno, perzistentno i krcato Uvjerenjima i Stavovima kao umjetnik-filozof vičan napušavanju. Ma poljubite me u guzicu slatku, odrpanci jedni, kažem ja.
Država, dakle, nije uspjela.
A onda je shvatila da upravo pregoleme količine turista dolaze u Kopenhagen baš zbog te atrakcije.
Pa je prestala pokušavati.
U cijeloj toj priči meni je nainteresantnije baš to što se radi o još jednom dokazu da nema toga što se zbog love neće činiti, pa će tako i jedna sasvim prava država tolerirati samoprozvanu državu ludih hipija u vlastitom glavnom gradu. Nisu se dali istjerati, a-ha. To objašnjenje zvuči kao izjava nekog američkog roditelja u emisiji Dr. Phila: 'Pa mi smo im rekli nek odu u svoju sobu, oni su rekli da neće, mi smo im rekli da se imaju sramit zbog toga, oni su rekli da ih boli kita, rekli smo im da izvole pardon their french, i kaj sad još da radimo?'
Naravno, uporaba šmrkova, suzavaca i pendreka je najobičnije bezumno nasilje koje nikada ne urodi plodom. To totalno nije stil na koji Skandinavci hendlaju njihov bidnis.
Možda vam se čini da Jezdimir, osim bonzai psića, ima i nešto protiv hipija. Kad su u pitanju hipiji, Jezdimir je pomalo poput Erica Cartmana iz South Parka - prevrće se noćima u noćnim morama, uz riječi 'Damn, damn hippies... all they do is smoke pot and smell bad... damn hippies...'. Naravno, uporaba šmrkova, suzavaca i pendreka je najobičnije bezumno nasilje koje nikada ne urodi plodom. To totalno nije stil na koji Skandinavci hendlaju njihov bidnis.
E pa jesam, govno sam legalističko i vjerujem u odgovornog člana društva.
Jubavnajveća je u početku našeg zajedništva zadovoljno trljao ručice nad sklopljenim poslom, uvjeren da je izvrsno izabrao djevojku pred kojom je blistava odvjetnička karijera i koja će ga po potrebi izvlačiti iz svake godlje u koju bude upao.
A onda je shvatio da će ona prva reći policajcu 'Niš mu ne vjerujte, zavezao je pojas ovaj tren, kad vas je spazio preko ceste. A sad još i laže! Dajte mu odrapite jednu, možda će ga to naučiti pameti!'
On će joj pokušati zapušiti usta desnom rukom, lijevom nudeći ruci zakona neki sitniš na ime dobre volje, uz komentar sve u stilu 'ne obraćajte pažnju na moju retardiranu sestru, ima Tourette sindrom i ne zna o čemu priča', na što će ona mu ona odgristi pola šake i i zagrmiti 'MITO?! Da se niste usudili! Odmah ime i broj značke!' Nije si ona uzalud dobra s načelnikovom kćeri - to će joj sigurno korisno doći u životu kad će htjeti istjerati pravdu nad korumpiranim murjacima i naučiti jubavnajveću što je pravna država.
Da, to sam ja. Tužite me.
S obzirom na sve navedeno, jedva sam čekala da vidim to svjetsko čudo, možda čak i veće od Male sirene ili Den Lille Havfrue.A onda je shvatio da će ona prva reći policajcu 'Niš mu ne vjerujte, zavezao je pojas ovaj tren, kad vas je spazio preko ceste. A sad još i laže! Dajte mu odrapite jednu, možda će ga to naučiti pameti!'
On će joj pokušati zapušiti usta desnom rukom, lijevom nudeći ruci zakona neki sitniš na ime dobre volje, uz komentar sve u stilu 'ne obraćajte pažnju na moju retardiranu sestru, ima Tourette sindrom i ne zna o čemu priča', na što će ona mu ona odgristi pola šake i i zagrmiti 'MITO?! Da se niste usudili! Odmah ime i broj značke!' Nije si ona uzalud dobra s načelnikovom kćeri - to će joj sigurno korisno doći u životu kad će htjeti istjerati pravdu nad korumpiranim murjacima i naučiti jubavnajveću što je pravna država.
Da, to sam ja. Tužite me.
Kišno ponedjeljno jutro svakako nije bio pravi tajming za posjet toj turističkoj atrakciji. Jubavnajveća i ja, izdajnici turističkog mainstreama, drznuli smo se u subotu navečer posjetiti neke druge znamenitosti, a ovo ostaviti za kraj. On je ponovio svoj posjet već za dva tjedna, pa mi je izreferirao kako je navečer to sasvim drugi đir, kako ima puno turista, gore vatre, pije se pivo i napušava se bez kompleksa, ali neka. Mogu reći da mi je možda čak i drago što sam vidjela kako to izgleda u jedan ponedjeljak vulgaris.
I totalno je bezveze, da ne upotrijebim jači termin loše, ili još jači, obično sranje.
U osnovi je to gomila 'umjetnički' oslikanih straćara i drugih sklepanih i nadoklepanih konstrukcija, iz kojih izbija duh napušene filozofije i anarho-brije, kojeg se i inače grozim. Osjećala sam se kao djevojčica u zoološkom vrtu, samo što sam umjesto 'Tata, a gdje su medvjedi i zašto nisu tu vani?', govorila 'Jubav, a gdje su ti hipiji, zašto nisu u bašči?'. On mi je strpljivo odgovarao 'Srećica, ponedjeljak prijepodne je, oni ti sad spavaju, znaš.' 'Daj više da neki izađe', cendrala sam, 'pa da konačno vidim kako izgleda netko tko živi u slobodnom gradu, financira se legalnim dilanjem i pletenjem narukvica, ljubitelj je lakih droga i još je k tome umjetnik!'
A onda smo došli do 'glavnog placa'. Tamo je bilo nešto ljudi. Jedna skupina imala je odore interventnih redarstvenih postrojbi. Neki su izgledali kao Leo iz '70 i prodavali kojekakav đank po sklepanim štandovima.
A većina nije izgledala nimalo hipijevski.
'Errr... najdraži?', obratila sam se svom zaštitniku, 'ja sam hipije zamišljala kao miroljubive spodobe, možda nadrogirane i musave, ali načelno prijateljski raspoložene prema životu i svijetu... Ovi su uglavnom ćelavi, obučeni su ko propale skinjare u rashodovane spitke, lasteksice i ljubičaste poliesterske trenirke marke Adiadas, i općenito izgledaju kao totalni kriminalci...'
On je vidio isto što i ja.
Turista je bilo na parove razbrojs, a atmosfera među domaćima podsjećala je na onakvu kakva u američkim filmovima obično prati najgore slamove i geta. Izgledalo je kao da smo ušetali među raznorasne bande koje samo čekaju da se nešto pošoraju.
Kao Cartman, kad je išao u posjet Kennyju, zapjevala sam ispod glasa 'In the ghetto... in the ghetto...'.
Među nogama su im se motali gadni psi, svi odreda inačice neke od onih krvoločnih pit-bull pasmina, a od toga neki sa gadnim ožiljcima i osakaćenim ušima ili potpunim nedostatkom istih. Tarlahali su slobodno i, slično kao ljudski stanovnici tog ćumeza, izgledali su kao da jedva čekaju da se pokolju. Jedini razlog zašto nismo počeli panično uzmicati u roku momentalno leži u tome što smo smatrali da takva turistička atrakcija valjda ne može biti tako opasna za turiste. Da je neki od tih okljaštrenih zmajeva dosad nekoga priklao, valjda ne bi tako slobodno šetali, a vjerojatno ih danska vlada ne bi preporučivala kao viđenja vrijedan sight.
To sam ponavljala u sebi i dok sam na jednom štandu kupovala suvenirčić, a dvije te beštije su mi se valjale pod nogama grizući se međusobno uz upravo jezovite zvukove.
'Ovo je kao u onom vicu', prozbori jubav, 'što to ima četiri noge i jednu ruku...?'
'Što?', pitam.
'Razigrani rotvajler', veli on.
O tome vam pričam. Utopijska slobodna država figu frišku. Nema te tvorevine, izgrađene na zagovaranju potpune slobode, slobodoumlju, filozofiji prirode i umjetnosti i ostalim baljezgarijama cvjetnog obruba, koje možda u nekom kontekstu imaju smisao i dobru namjeru, a u koju se ubrzo neće nakotiti i dotepsti najgori društveni šljam. Ne kronični travopušači, oni su samo bedasti i neopterećeni, nego pravi ološ koji samo čeka da se sustav odmakne od nekog mjesta, pa da se oni uguze.
Nakon nekog vremena, s obzirom na teoriju evolucije i osnovni prirodni zakon 'tko je jači taj i kači', neminovno je da će odnos ološa i slobodoumnih zanesenjaka biti ozbiljno u korist onih prvih.
Meni se bljuje od tih sranja, ali opet, ja sam deklarirana konzerva kad je u pitanju korelacija slobode i pravila, pa bi bilo glupo tvrditi da sam objektivna.
Iako sam poprilično namrgođeno bauljala po toj 'slobodnoj državi', nasmijao me natpis 'Joint the Christiania club, and you'll never smoke alone' na nekoj usputnoj tabli, a i onaj 'You are now entering the EU' na izlazu iz države snova u sumornu domenu zakona. Nakon nekog vremena, s obzirom na teoriju evolucije i osnovni prirodni zakon 'tko je jači taj i kači', neminovno je da će odnos ološa i slobodoumnih zanesenjaka biti ozbiljno u korist onih prvih.
Meni se bljuje od tih sranja, ali opet, ja sam deklarirana konzerva kad je u pitanju korelacija slobode i pravila, pa bi bilo glupo tvrditi da sam objektivna.
'Nadam se da će Sanader uspjeti u tome da uđemo u Uniju barem prije ovih...', rekla sam jubavnajvećoj na izlazu.
Kasnije u toku dana, u vlaku prema Stockholmu, zapisivala sam neke dojmove, dok je srećica puhao na mom Samsonite putnom jastuku. Bilo mi je malo dosadno, pa sam ga munula nemilice u rebra.
'Ha?', dreknuo je on iznenađeno i nagloprobuđeno, 'šta je bilo?!'
'Ništa, najdraži, nešto te probudilo?', upitah nevino.
'Pa... izgleda da je', reče on, '...kao da me neki davež odalamio laktom u rebra, ali mora da mi se učinilo.'.
'Ta hajde', rekoh, 'ne znaš što pričaš, ali sad kad si već budan, da te pitam nešto. Oni imaju slobodni grad koji ne podliježe zakonima države, niti je podlegao nekakvih grozotama i pošastima suvremenog svijeta. Oni žive u skladu s prirodom, ne smije ih se slikati, uzgajaju biljčice i štrikaju torbice i u stalnom su kontaktu s majčicom zemljom, dok ona njih ima na speed-dial pod 1.'
'Da? I?', upita on nezainteresirano.
'Pa dam se kladiti da na internetu ima, onak, kristijanija dot kom.'
Jubav se nasmije, potvrdno kimajući glavom prije nego je ponovo zahrkao.
Ok, nisam bila u pravu.
Adresa je kristijanija dot ORG, a ne KOM. Osim te stranice, masa ih ima i svoje osobne stranice, na kojima piše o travi.
I tako, konzervativni se Jezdimir, komprimiran u pasuse Narodnih Novina, ruga tim produhovljenim ljudima koji shvaćaju da je sloboda najvažnija stvar za svakog čovjeka.
A njezin, pak, najvažniji aspekt je da te nitko ne gnjavi kad hoćeš u miru duvati.
Adresa je kristijanija dot ORG, a ne KOM. Osim te stranice, masa ih ima i svoje osobne stranice, na kojima piše o travi.
I tako, konzervativni se Jezdimir, komprimiran u pasuse Narodnih Novina, ruga tim produhovljenim ljudima koji shvaćaju da je sloboda najvažnija stvar za svakog čovjeka.
A njezin, pak, najvažniji aspekt je da te nitko ne gnjavi kad hoćeš u miru duvati.
Post je objavljen 07.06.2005. u 13:25 sati.