Pošto u današnje vrijeme "zreli" ljudi imaju pubertetski način durenja onda ću održati monolog. Dolazi ljeto - počinje egoizam. Pa priče i kurčenje gdje smo bili, koliko puta smo jebali, šta smo sve prošli i koliko smo krstarili. I za to vrijeme nismo poznavali gotovo nikoga jer smo samo mi super i mi smo centar svijeta. A kad dođe jesen očekujemo da oko nas budu svi koje smo zapostavljali...
Danas me je jedna osoba krivo protumačila. Kao o njemu je riječ. I još pizdi i duri se jer sam ga navodno razočarala jer nešto nije znao o meni. E pa dušo gdje si bio zadnja 3 mjeseca? Egoizam je prevladao, nije te bilo, nisi se javljao a sad odjednom se čudiš. Jebi ga, nisam ja kriva što smo se udaljili, ti si tako htio/morao. I ne brini, ništa nema veze s tobom. Sad ispada da je moj blog posvećen svima samo ne meni. Pa ovo su MOJE frustracije. I jebeno me zanima čime sam te razočarala, to ću morat pod mus čuti. Btw ako ćemo biti gadni, nemaš mi pravo prigovarati.
A što se mene tiče - već sam danima nadrkana, i uz to sam dobila takav "kompliment" ali indirektni da sam još uvijek u šoku.
I uz sve to mi mobitel crkava ali doslovno svakih 30 minuta, a kako je krenulo neće trebati dugo da ga bacim
Post je objavljen 07.06.2005. u 13:08 sati.