U dnu planine rastao je otok. Sav mekan još i nježan. I onda je došlo doba kada je sve bilo novo i kada se svašta događalo s riječima i iz njih. Odnekud su dotrčale vode i otok se zbunjeno okretao oko sebe i pitao kuda idu. Kako je postajao tvrđi, to su mu više smetale sjene. Pa je krenuo za vodama. Jednog se dana sasvim odvažio i sjeo u plićak gledati ribe. One su mu grickale potopljene obale i općenito bile vrlo ugodne osamljenom tijelu.
Post je objavljen 07.06.2005. u 12:00 sati.