31. turnir go-sekcije O. Š. 'J. Habdelića' - Velika Gorica - 06. 06. 2005.
Ponedjeljak je dan goa u velikogoričkom Habdeliću. Bliži se kraj školske godine, a time i kraj programa rada u go-sekciji. Školske go-sekcije imaju osnovnu svrhu podizanja mladih igrača goa, kao i učenja djece ovoj igri. Znanje je uvijek dobrodošlo, a pogotovo onoga što je vrijedno, a go sigurno ima svoje vrijednosti. Na taj način svake godine se radi s novom generacijom mladih, a to su uobičajeno treći razredi. Pridružuju se poneki, koji prošle školske godine nisu ustrajali. Dolaze i neki stariji koji zavolješe ovu igru. Za njih se paralelno radi igrajući na većoj ploči. Samostalniji su od novih i rade uz povremeni nadzor, a prema kraju školske godine se povezuju sve više s novom generacijom. Sada je takova situacija.
Od današnje trojke Matej je od prošle generacije, a Antonio i Marcela su od nove. Sastav je bio takav, po znanju i po brojnosti, da se pokazala potreba da i ja uđem u nadmetanja.
Igralo se go na 13x13 - handicap po razlici u kategorijama podjeljenoj sa 3.
1-2. Matej Zakanj 10. kyu, 5 bodova 1-2. Mladen Smud 2. dan, 5 bodova 3. Antonio Pavlović 22.kyu, 2 boda 4. Marcela Kovačić 23. kyu, bez bodova
Meč za pobjednika natjecanja: Mladen Smud - Matej Zakanj ( 4 prednosna kamena ) 1:0
Odigrana su dva kruga svak sa svakim. Tako je svatko imao mogućnost na popravak nakon poraza, partijom u drugom krugu.
Većina rezultata je bila očekivana. Matej se brusio na mene. Tu je i četiri prednosna kamenčića, što mu daju osjećaj potrebe za pobjedom. Imao me već u prvoj partiji, ali je brzopleto odigrao jedan potez. To je još jedna lekcija o oprezu u igri. U drugom krugu me naprosto slistio, pa smo na kraju igrali partiju za turnirskog pobjednika. Bila je to već, pomalo, partija s nabojem. Vidjevši izmicanje povoljnog rezultata, primjetih na njemu, neki žal zbog nepovoljnog ishoda. U takovim situacijama često doživljavam susret sa svojom samokritičnostu. Ovdje se, čak, radi o djetetu. Izmiče mu pobjeda, a uzrok sam ja. I tada dolazi na vidjelo ono po čemu učimo. Matej je mlad čovjek i vidljivo je da je vrlo učljiv. On sada ima susret sa sobom. Tražiti će razloge poraza i naučiti će nešto. Ne bi moj dar Mateju bio puštanje partije, već baš suprotno, jer tek tako Matej će naučiti nešto novo. On je zavolio ovu igru i neće zbog toga odustati. Da slučajno pustim, bilo bi nepošteno, a on bi zalutao u lažnom osjećaju nadmoći. Vježbamo i učimo sobom uz pomoć protivnika. Moje poštovanje njega i njegovih sposobnosti je upravo u mom nastojanju da ga pobjedim.
Nekako je malo ljudi koji idu putem novih spoznaja. Većina voli osjećaj nadmoći i nekog priznanja toga. Što ustvari znači moć? Ja li moć, da ti to netko priznaje ili da posjeduješ, po sebi, sposobnost ostvarivanja. Da li znači da si nesposoban samo zato što tako drugi misle? Neki se, čak, odriču svojih moći po mišljenju drugih. Valja se dići iznad toga i priznati vrijednosti po sebi. Biti pobjednik je poslijedica nećeg puno vrijednijega. To je znanje i vještina, a to mi u gou upravo i učimo. Širimo svoje vidike i učimo, pa, čak, i učimo učiti. Naše vrijednosti se očituju u odnosu prema okolini znanjem i vještinama. Razmijevamo sve više, da je naša vrijednost u poštivanju cjeline po kojoj i mi postojimo.
Antonio je pokazao da nije puno zaboravio za ovih par tjedana, što ga nije bilo. Njegova ljubav je spram muzici i imao je aktivnosti na tome polju i stoga ga nije bilo.
Marcela napreduje, ali se to ne vidi dobro u odnosima prema cjelini u kojoj je većina ispred nje.
Eto, nije nas bilo puno, ali se ipak uradio poneki korak unaprijed. Vrijedilo je!
bl. Muradenu