Pregled posta

Let's talk about sex

Insomnia na djelu - premorenost, spava se u krivo vrijeme, vlada seksualna apstinencija zbog umora... I onda me ovakve teme zabavljaju. Tko zna što me dovelo do toga - možda ispunjavanje durexovog upitnika o seksualnim navikama, možda baushtela lady i njezin osvrt na laganje sebi i drugima, možda samo nedostatak drugih tema za blog...? :)

Jazzie, oliti baushtela lady sa pričom o ženama koje svršavaju u serijama me podsjetila na jednu prijateljicu sa kojom sam imala zanimljiv razgovor.

ona: ševimo se najmanje tri puta dnevno, nema mjesta na kojem nismo. Jučer nam je bilo gusto, a nismo imali gdje, pa smo otišli u wc.
ja (začuđeno): gdje?
ona (sa tonom "kako ne znaš?"): pa u onom bircu na Malešnici.
ja (još uvijek u nevjerici): zar niste mogli nigdje drugdje?
ona (odmahuje rukom): bila sam skroz mokra, pa dok bi stigli do auta ili kreveta...
Zavladao je trenutak tišine jer očito kod mene nije proizvela očekivanu reakciju. Naime, osobno nikako nisam mogla shvatiti kakva to mora biti popaljenost da se doslovno "moraš" ići potrošiti u nekakvom prljavom wc-u. Da je bila riječ o friškom paru, među kojima vlada strasna privlačnost, možda bih još nekako potisnula gađenje prema ideji o naslanjanju na hladan i pljesniv zid, njegovim rukama koje su najprije dirale kvaku (a koju su prije toga dirali oni koji nikada nisu čuli za pranje ruku nakon nužde), a sada diraju njezine intimne dijelove tijela, a osobito gnušanje od ugođaja kojeg pruža posrana wc školjka...



ona (nastoji dobiti moje razumijevanje): Pa zar ti nikada nisi tako napaljena?
ja: Toliko da bi se potrošila na wc-u? Ne.
ona: to mi je jako čudno...
ja: kako to misliš?
ona: ne znam kako izdržiš. Ja sam stalno mokra, a kada me stvarno primi...
ja (svim silama se trudeči, u ime prijateljstva, izbječi konstataciju da se životinje prepuštaju nagonima, a ljudi ipak imaju svijest, barem o higijeni i spolnim bolestima): Izdržim bez problema, volim biti neometana, važna mi je i atmosfera... Uostalom, često sam i umorna.
ona: zar možeš biti toliko umorna da ti nije do sexa?!
U njezinom tonu glasa bila je iskrena nevjerica i tada sam shvatila da očito u krugu poznanica imam i ninfomanku. Ona nije mogla shvatiti da zaista postoje trenuci kada mi nije do seksa. Premorenost je za nju bio nepoznat pojam, svršavala je u serijama, a priznala je da čak svršava pod tušem (koristeći samo mlaz vode, ne prste). Ništa je nije moglo toliko umoriti, pa da umanji njezine seksualne apetite. Odustala sam od objašnjavanja da žene ne nastaju kloniranjem, da pojam užitka nije svima jednak pa da će zato nekoj biti dovoljan seks u zasranom wc-u, pa da neovisno o tome svrši dok će drugoj ipak bolje odgovarati duga predigra iza zatvorenih vrata sobe... Kada se sa dotičnim vjenčala i nakon što je rodila, nastupio je period frustriranosti koji je kod nje doslovno doveo do depresije. Želja je nije puštala, a fizički bolovi i ostali uzroci (poput urlajučeg djeteta) joj nisu dozvoljavali da se isprazni... Dakle, ona zaista nije poznavala umor.

S druge strane, u krugu meni dragih osoba je i prijateljica koja tvrdi da nikada nije svršila. Da ne govorim o tome da me u čudu gledala kada sam joj objašnjavala da si tijekom seksa pomogne prstima... Ona u svojih cca. 26 godina (koliko je tada imala) nikada nije prakticirala oblike samopomoći jer ju je bilo sram (tako mi je to objasnila - srami se čak i kad je sama).

Između te dvije krajnosti bilo bi suvišno da počnem s nabrajanjem širokog spektra "pristupa" seksu kako mojih prijateljica, tako i prijatelja. Doista nisam sklona osuđivanju i razumijem raznolikost ljudi, pa tako i njihovih želja. No ipak, ne sviđa mi se ova novovijeka seksualna revolucija jer mi se čini da u velikoj mjeri narušava psihičko zdravlje čovjeka. Pokušat ću objasniti kroz nekoliko svojih zapažanja:



1. Ljudi danas seksu pristupaju gotovo kao da je riječ o nekakvoj olimpijskoj disciplini. Gotovo da je status na društvenoj ljestvici određen brojem seksualnih partnera, popularni su tzv. "nesputanost" i "sklonost eksperimentiranju" (to su fancy nazivi za jebavanje uzduž i poprijeko), a što je najžalosnije, ta pojava je najviše prisutna među teenagerima koji još nisu psihički zreli. Oni koji se ne prepuste toj struji drugima su dosadni, nezanimljivi, staromodni i valjda nisu "cool"... Ne trebam osobito spominjati posljedice isključenosti iz društva ukoliko govorimo o onima koji još nemaju potrebnu dozu samouvjerenosti i samopoštovanja, koji se tek formiraju... S druge strane, takvo ponašanje među starijima često dovodi do usamljenosti (ma kako to zvučalo kontradiktorno). Pusto upražnjavanje seksa ipak ne zadovoljava osnovnu ljudsku potrebu za ljubavlju. On mora imati emotivnu nadgradnju da bi doveo do dugoročnijeg zadovoljstva. Može se tako "uživati" koju godinicu - izmjenjivati partnere ko čarape, putem po mogućnosti upropastiti brak i zajebati djecu radi vlastitog užitka i potrebe za "nesputanošću", doista isprobati sve poznate blagodati seksa... I na kraju ostati sam.

2. Sustavi vrijednosti su poremećeni. Ni u jednom trenu nisam mislila da ne treba uživati u dobrom seksu, ali treba znati poredak na ljestvici prioriteta. Prateći medije svakih malo-malo naletim na nekakve savjete kako unaprijediti seksualni užitak, kako zavesti partnera... Ispravite me ako griješim, ali nigdje nisam vidjela da je pisalo o onome što sam već spominjala, onoj staromodnoj riječi - ljubav. Tko zna, možda sam defektna, ali kad volim tada mi zaista ne treba Cosmopolitan da me nauči kako da tog muškarca dobijem u krevet i kako da mu pružim maksimalno zadovoljstvo. A da ne govorim o tome da se ljudi jako razlikuju, da u različitim stvarima uživaju i da se zato i ne ševe svi na isti način. Pa kad jedna "cosmo-djevojka" ne uspije prema "cosmo-šalabahteru" usrećiti muškarca ili ne nađe zadovoljstvo u ispraznom štancanju (iako joj se na svakom koraku među redovima sugerira kako je to ipak ključno za njezinu sreću), tada nastupa iskreno nezadovoljstvo sobom. Seks, sam po sebi, ne znači ništa. Stavljanje seksa na prvo mjesto prioriteta dovodi prije ili poslije do nezadovoljstva.

3. Jedna od meni najdražih izjava i definicija seksa bila je: "Seks je luksuzna fukcija". Danas je sve manje vremena kojeg čovjek može posvetiti sebi, opustiti se i uživati... Vrijeme postaje luskuz, a osobito seks. Čak su i istraživanja pokazala da većina upražnjava seks dva puta tjedno, najčešće - vikendom. Ako iz ovoga isključimo osobe poput moje drage ninfomanke, tada će se vidjeti da većini ljudi nije do seksa kada su umorni ili općenito kada se nalaze u nekakvoj minus fazi. Osobito je to prisutno kod žena - naime, muškarci imaju daleko jači libido i oni su emotivno jednostavniji. Dok je muškarcima većinom potrebno malo da bi svršili, ženama je većinom potrebno daleko više. No, čak i muškarci su podložni utjecaju stresa i sve češće se javlja impotencija (ne govorim o trajnoj impotenciji). I onda opet ista priča - moramo se ševiti da bismo bili sretni, a nemamo volje, s obzirom što se sve o tome piše i govori sa nama sigurno nešto nije u redu, nezadovoljstvo sobom i... buuum. Moram priznati da ne bih bila u koži onima koji partnera ne smiju odbiti priznanjem da su umorni ili nervozni već moraju izmišljati gluposti poput glavobolje. A da ne govorim o ženama koje glumataju orgazam zato da bi njegov ego bio zadovoljen...



Da sad ne ulazim u duboko i na široko u ovu temu (a već sam se previše raspisala), samo još jedan mali zaključak: voli se jednom ili dva puta u životu, ali želi se više puta (broj ovisi o seksualnom apetitu koji se razlikuje od osobe do osobe). Drugim riječima, dva su pojma koja treba naučiti razlikovati: ljubav i zaljubljenost. Međusobno najčešće i jesu povezana, ali egzistiraju svaki za sebe što znači da mogu postojati i odvojeno. Zaljubljenost je na fizičkoj razini, najčešće ima osnovu u fizičkoj privlačnosti i ako ne dođe do nadgradnje u smislu trajnijih osjećaja poput prijateljstva, tada izgara - kako došlo, tako i prošlo. A ljubav? Tko još danas o tome govori? Ona je u kategoriji mitologije i previše je komplicirana...




Post je objavljen 07.06.2005. u 06:40 sati.