I pretposlijednji dan natjecanja 25. Svjetskog amaterskog prvenstva stiže. Nekako brzo to ide, mada je to ustvari privid. Aktivni dio prvenstva traje pet dana, u kojima se igraju partije prvenstva. Nazivom svijetskog prvenstva to je nešto veliko i stvara se ugođaj veličine, pa se nekako kao pretače i u druge pristupe. Osim toga to 'veliko - malo' je relativno. Pa, da se nekako izvučem iz ovoga 'veliko - malo', za reči je možda tek: ‘Stiže četvrti, pretposlijednji dan prvenstva.’.
Danas je upotrebljeno stegovno pravilo zbog kašnjenja natjecatelja na početak partije. Vrijeme za početak je prošlo a Calota iz Rumunjske nije stigao. Svi ostali sjede i čekaju znak za početak, ali sudac se ne oglašava. Vidio sam Calotu u hotelu ujutro, što znači da je budan. Osjetio sam tom svojom obvezom, jer konačno, ja sam ovdje predstavnik Europe i odjurih u potragu za njim. Našao sam ga u laganom hodu kod recepcije hotela. Kažem mu da ga svi čekaju i da je već krenulo kolo čekanjem. Promjenio je smjer i uputio se u turnirsku dvoranu. Isprika mu je bila problem probave. Nakon starta igre jedan od kolega iz organizacije, Japanac, rekao mi je onako u povjerenju: ‘Sigurno je noćas previše popio’. Od ranije europski igrači, posebice s istoka Europe, ostavili su dojam netočnosti uslijed konzumiranja alkohola i mamurluka drugog dana. U svezi toga još prošle godine mi je skrenuta pozornost kao predstavniku Europe u komisiji prvenstva koju čine posebni gosti, da se pripazi na moguće takove ekscese. Calota je dobio stegovnu mjeru skraćenjem vremena za razmišljanje. Igrao je s Argentincem Herrerom i izgubio.
Švicarski sistem sa 64 natjecatelja daje u šestom kolu krunski susret, jer se tada po pravilu susreću jedina dva natjecatelja, koji još nisu izgubili partiju. Pobjednik takovog susreta odvaja se bodovno od ostalih natjecatelja i za natjecanje koje traje, poput ovoga, osam kola, ima velike izglede osvajanja prvenstva. Južnokoreanac Kang Wook Lee sa crnim kamenovima uspio je nanijeti prvi poraz mladom predstavniku Kineskog Taipea Yu-Cheng Laiu. Za Yu-Chengovih 14 godina već znamo, ali ni Kangovih 22 nije neka velika brojka. Bio je to susret mladih istoka u amaterskom vrhu svijetskog goa danas. Za očekivati je uskoro njihov prelaz u profesionalnu konkurenciju. Doznao sam, da Kangov uspjeh, osvajanjem ovoga prvenstva, ima izravnu vezu s prelaskom u profesionalce. Tek da spomenem, da najjači profesionalni igrači goa ostvaruju financijsku dobit poput vrhunskih svijetskih tenisača. Kang za sada grabi tim putem, a mlađem Yu-Changu vidljiva je uspješna go-budućnost.
Zanimljivo je vidjeti koji je krug pratitelja vodećem nakon ovoga kola, a to su oni sa samo jednim porazom. Kao prvi tu je Yu-Chang, pa aktuelni prvak svijeta Li Fu (Kina) i redom Bernard Helmstetter (Francuska), Seizo Nakazono (Japan), Xianyu Li (Kanada) i Ling Ying Tong (Kineski Hong Kong). Osim Helmstettera svi ostali su s dalekog istoga, pa i Xianyu Li je porijeklom iz Azije. Pitam se u čemu je štos? Nije štos, već odraz odnosa prema gou. Igrači na dalekom istoku imaju jaku konkurenciju u brojnosti protivnika, a odnos zajednica prema gou je takav da se daje velika potpora igri i organiziranju jakih natjecanja, a i velikim sponzorima interes je sudjelovati u tome. U takovom ozračju i medijima je interes pratiti natjecanja. A što se vrijednosti goa tiče, zasada nebi o tome. To tamo i vrapci znaju, a vrijednost nema veze sa tradicijom ili nacionalnim obilježjem. Go je vrijednost za sve ljude svijeta.
Našem Zoranu je bio na redu poraz, pa je to i učinio. Opravdanje se može naći u tome, da mu je protivnik bio 6. dan Dmitriy Surin (Rusija).
Što su u ovom kolu uradili predstavnici nama susjednih zemalja? Počinjem opet od Diane iz Mađarske, koja je nakon četiri uzastopne pobjede izgubila. Pobjedio ju je Kanađanin azijskog porijekla Xianyu Li, koji je 6. dan kao i ona. Leon iz Slovenije nakon tri pobjede u prva tri kola doživljava i treći poraz za redom i to protiv Fatiha Sulaka iz Turske, koji je 3. dan i nebi kao takav trebao biti problem za Leona. Nikola, kao i Zoran, reda isti niz pobjeda i poraza, pa je i njemu bio red za poraz. Njega je pobjedi Austrijanac Michael Winkler 4. dan. Dragan iz BiH ostvaruje i svoju treću pobjedu, ovaj puta protiv Antonia Fernadeza Caballera iz Kube. Gionata, koji često izjavljuje kako mu nedostaju špageti i dobra pizza uz ono ‘Mama mia.’, u ovom je kolu izgubio od Noela Mitchella 2. dan iz Irske.
U razmaku između dva kola posjetili smo još jednu osnovnu školu grada Kurashikia. Bio je to susret s učenicima 5-ih i 6-ih razreda. Nama već poznati autobusi su nas čekali. Došavši do škole vidjeh da je zgrada poput one, koju smo posjetili prije dva dana, ali nije to ta ista. Dočekuju nas učenici s oznakama naših država. Skidamo cipele i oblačimo papuče. Ulazimo u športsku dvoranu, gdje nas sjedeći na podu dočekuju djeca. Sve to je upriličeno kao na velikim svijetskim predstavama u defileu iza obilježja država koje predstavljamo. Djeca, nositelji oznaka, nas dovode do mjesta gdje sjedamo. Thomas Yih Hsiang, gost u organizacijskom odboru prvenstva, čita pozdravni govor u ime svih nas. Slijede pripremljena pitanja nekima od nas, a potom igra goa s djecom, prigodom čega djeca traže autograme na posebne tvrde papire namjenjenim autogramiranju. Igrajući se s njima odgovaram i na pitanja o Hrvatskoj. Kazujem im da je originalni naziv Hrvatska, a Croatia, kako to službeno piše, međunarodni. Svi smo se nekako opustili i proveli nekoliko ugodnih trenutaka u igri i razgovoru. Poveli su nas potom na školski ručak. Tijekom obroka dolazi do promjene vremena i počinje kiša. Srdačni pozdrav i odlazak na sedmo kolo.
U vremenu pred kolo dolazi mi Herrero iz Argentine i kaže da me trebaju organizatori u svezi određivanja parova kola. Imali su problem s computerskim programom. Nastala je situacija u kojoj im program nije mogao dati parove pod uvjetima u kojima radi. Sami nisu imali kompetencije za izmjenu programa, pa su tražili podršku međunarodnog dijela u odboru organizacije. Naravno, oni to meni nisu tako predstavili, ali sam to shvatio. Kazao sam da trebaju mijenjati program, jer izbor parova ima prioritet pred kriterijem, da moraju svi jaki igrati samo sa jakima. U graničnom prelazu, kojim program radi između dviju jakosnih skupina, desio im se poseban neparan slučaj. Ovako su mogli jedan par sastaviti i preko te granice. Kako su to tehnički izveli, nije moja kompetencija. Pretpostavljam da im je bolje bilo to uraditi ručno, nego mijenjati program, ali tko zna. Možda je netko od njih vješt programer ili friendly s ovim programom. Kolo zbog toga kreće s malim zakašnjenjem.
Ovaj puta je ponetko mogao i zakasniti; nebi se primjetilo. Krenula je i pretposlijednja runda. Vodeći Južnokoreanac Kang Wook odrađuje pobjedom kolo protiv predstavnice Kineskog Hong Konga. Mladi Yu-Cheng igra protiv Japanca Seiza Nakazona i ponovo pokazuje svoju snagu pobjedom. Do sada najuspješniji Europljanin ima nešto slabijeg protivnika u predstavniku Turske i pobjedom održava vrlo visoku poziciju.
Pred zadnje kolo sam je u vodstvu Kang Wook Lee, a u pratnji na bod razmaka su Yu-Cheng Lai (Kineski Taipei), Li Fu (Kina) i Bernard Helmstetter (Francuska). Jedino ta četvorica imaju teoretske šanse za osvajanje naslova Svijetskog prvaka za 2004.
Zoran i dalje poštuje sistem cik-cak i popodnevnu partiju dobiva. Pobjedio je Španjolca Dimasa Cabre Chacona 4. dan. Diana pobjeđuje Engleza Alexa Rix 4. dan. Dva ranga slabiji po kategoriji Alex joj i nije smio biti veći problem. Leon je porazima ušao u područje slabijih protivnika i sada je igrao protiv 2. dana Oswalda Moreana iz Ecuadora i pobjedio. Nikola, po sličnom sistemu kao i Zoran, popodne pobjeđuje. Protivnik mu je bio nekadašnji zemljak, sada iz države BiH, Dragan Paunić. Pa i Gionata je bio raspoložen i pobjeđuje. Pobjedio je po rangu nešto jačega 1. dana Abela Rakotoarisoa iz Madagaskara. Bravo Gionata! Odradilo se sedam kola i sve je spremno za čistu završnicu prvenstva. To ćemo sutra prije podne, a sada je na redu odmor.
Zoran je pronašao u Kurashikiu Internet-caffe. Zamolio sam ga da me odvede tamo, što je on i učinio. Velika dvorana sa velikim brojem boxova. Učlanio sam se i sjeo za PC. Toliko toga za napisati. Odmah idem na blog i krenem s tekstom. Slike nemam. U postu od 09.06. možete vidjeti što sam sve tada našvrljao. Nisam imao vremena za ispravljanje. Znam gdje je tipka za latinicu. Imam grešaka zbog kratke ‘letve’. Tako ja zovem onu kojom se radi razmak (blank). Snalazim se.
Prošao je i još jedan moj japanski dan. Nabavio sam telefonsku karticu i javio se doma svojoj kčerki Sanji. Koja veza; u tren, a čujnost; kao da je tu. Odlazim na čorku znajući da je doma tek kraj radnoga vremena.
Kimono, daljinski, okretanje na bok i uz padanje kapaka jedan bloger odlazi u neki svijet u kojem je sve moguće, pa je tako i ovo s Japanom u slijedu jednoga sna. Nestaju vremenske i prostorne barijere i u nekom nečemu jest nešto, kao da i nije. Biti će, kao da sam spavao u snu bez sna. Sve je to u memoriji, sve se to doživljava i osjeća. Tragovi stvarnosti, koja i ne može postati do slika u nama. Mi jesmo u njoj, ali ona se samo bilježi u nama onako kako nam je dato. I kada kažem da nešto jest, to sam samo kazao. Pomalo mi je čudan onaj trud, po kojem, kao da želim biti ono što nisam. Je li to odraz energije koja me vodi kroz promjene? Nešto jest, osjećam to.
Blogerima koji su ovo čitali lijep pozdrav uz ono ‘Da nije zlato sve što sija, ali i nije mrak niti sve što se ne vidi.’ Mladen
Post je objavljen 04.07.2004. u 17:03 sati.