Bilo je... ispunjujuće. Odigrlai smo tu predstavu sa takvim huštom da se to u publici osjetilo. Pljeskali su, smijali se, smijali se, pljeskali, smijali se, pljeskali... I na kraju smo sjeli pričali gjde smo pogriješili i kako smo se izvukli. I kasnije sam shvatio da mi nije stari došao, pa ni većina ljudi koje sam htjeo da dođu, ali oni koji jesu došli su me nasmijali od srca. Predstava je tako dobra da je igramo na danima učilišta. Sat i par minuta traje! I naša je!
pozdrav khumu i dunjchi
Post je objavljen 06.06.2005. u 22:22 sati.