Od 8. do 10 rujna 2005. u Širokom Brijegu u Bosni i Hercegovini bit će održani 6. Dani filma. Riječ je o mediteranskom festivalu dokumentarnog filma na kojemu pravo sudjelovanja imaju autori iz 22 mediteranske zemlje. Uz natjecateljski program na festivalu nastojimo prikazati i aktualne svjetske dokumentarce (lani smo festival otvorili s filmom «Fahrenheit 11/9» Michaela Moorea), nove dugometražne igrane filmove iz BiH i susjedstva, te nekonvencionalne filmske sadržaje kao što su eksperimentalni ili jednominutni filmovi.Festival se tradicionalno održava u prvoj trećini mjeseca rujna, na izmaku ljeta, kada se u mediteranski gradić Široki Brijeg uvuku prvi simptomi jeseni i kada prestanu teške vrućine. Prvi festival održan je 2000., no tada je to bila tek revija filmova. Prikazivali su se filmovi uglavnom iz Hrvatske, i to uz pomoć Hrvatskog filmskog saveza, tada gotovo jedinog našeg partnera. No, događa se nešto što će trajno odrediti sudbinu ne samog ovog festivala, već i uopće ovoga gradića za njegovu filmsku budućnost. Naime, prikazuje se i prvi domaći film, doduše amaterski, ali reakcija publike je pokazala kako želi vidjeti vlastite autore na djelu.
Zoran Tadić rođen je 2. rujna 1941. godine u Livnu. Od 1943. živi u Zagrebu. Studirao je komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Filmom se bavi od 1961., isprva kao kritičar i publicist, a potom je asistent, odnosno pomoćnik režije i koscenarist. Od 1968. samostalno režira. Posvećuje se socijalno kritički intoniranoj dokumentaristici i ubrzo se izvornim ciklusom o "škrtom" životu u dalmatinskom kamenjaru, režiranih asketskom suzdržanošću i s naglaskom na intimi protagonista, svrstava među najzapaženije hrvatske dokumentariste. Filmom «Ritam zločina» (1981.) u niskobudžetnoj TV produkciji urednika N. Pate, debitira kao redatelj dugometražnog igranog filma. Taj fantastični triler, prema scenariju Pavla Pavličića, s radnjom u odumirućoj zagrebačkoj četvrti (nagrađen na festivalu u Portu), zasigurno je žanrovski i svjetonazorno najdosljedniji i najbolji film cjelokupnog njegovog opusa. Slijede filmovi trileri izrasli iz kulturno sociološkog sklopa, uvijek usredotočeni na manju skupinu likova, s jakim naglaskom na njihovoj tjeskobi: «Treći ključ» (1983.), «San o ruži» (1986.), «Osuđeni» (1987.), «Čovjek koji je volio sprovode» (1989.) i «Orao» (1989.). Iako svi ovi filmovi spajaju metafizičnost sa životnom građom svakodnevice, ipak je vidljivo kretanje od metaforičnosti prvih do sociološke i političke izričitosti kasnijih radova. Zoran Tadić bio je nagrađivan u zemlji i inozemstvu. Izvanredni je profesor na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu.
«Ne daj se, Floki» (TV serija / film, 2000.)
«Treća žena» (igrani, 1997.)
«Orao» (igrani, 1990.)
«Čovjek koji je volio sprovode» (igrani, 1989.)
«Osuđeni» (igrani, 1987.)
«San o ruži» (igrani, 1986.)
«Treći ključ» (igrani, 1983.)
«Nepokoreni grad» (TV serija, 2 epizode,1981.)
«Ritam zločina» (igrani, 1981.)
«Kašinska 6» (dokumentarni, 1981.)
«Preporuča se za realizaciju» (dokumentarni, 1978.)
«Zemlja» (dokumentarni, 1975.)
«Dernek» (dokumentarni, 1974.)
«Pletenice» (dokumentarni, 1973.)
«Kazivanje Ivice Štefanca, mlinara» (dokumentarni, 1973.)
«Druge» (dokumentarni, 1972.)
«Poštar s kamenjara» (dokumentarni, 1971.)
«Amerikanka» (dokumentarni, 1970.)
«Hitch ... Hitch ... Hitchcock!» (dokumentarni, 1968.).
www.danifilma.com
Post je objavljen 06.06.2005. u 22:15 sati.