Svake godine nekako u ovo vrijeme dogodi se naizgled nevažna
stvar, koja ipak jasno označi početak turističke sezone.
Tako ja gren,gren,gren i razmišljam npr, o tome na kojem
kiosku bih mogla naći novi Alan Ford. Iz razmišljanja me prene
posve zbunjeni tip ili ženska koji ne zna gdje je
izlaz za Split, ili supermarket, ili kako se dolazi do ovoga
ili onoga.
Ako su izgubljene osobe pješaci uspijem se snaći. U mom umu se karta grada
udalji (zoom out) i postane preglednija, a jedan dio mozga
preuzme na sebe teški zadatak računanja najbliže rute.
Ako su izgubljeni u autu, puno je teže i njima i meni, nevozaču.
Najgore je ipak, ako traže neku egzotičnu ulicu (čitaj: nijednu od
5 glavnih koje znam). U mom gradu stanovnici obično nemaju pojma
kako se zovu ulice (osim ako nisu geodeti ili profesionalni vozači)
i sporazumijevaju se isključivo opisno-kod pošte,kod Konzuma, kod Peka, itd.
Jednom je moju profesoricu u ulici XY netko pitao gdje se nalazi ulica XY.
Nije imala pojma.
Lani sam bila jako frustrirana, jer su izgubljeni bili Česi,Poljaci i
ostali nerazumljivi Slaveni koji, zamislite bezobrazluka, nisu znali
Engleski.
Danas su prvi izgubljeni ove sezone progovorili na Engleskom.
Uzet ću to kao dobar znak.
Post je objavljen 06.06.2005. u 22:17 sati.