Prelistavam danas svoje fotke ne bih li našla koju prigodnu da je stavim na blog.
(U zadnje se vrijeme dosta bavim blogom, mada mi se činilo da se nakon foruma više ničim neću moći zaraziti.)
Srela sam tako danas prelistavajući albume, među dragim licima i svoje tri sestre, ali ne i četvrtu, iako pouzdano znam da ih imam četiri.
Nisu to rođene sestre, al od malena su me stariji učili da su mi kao rođene.
To su ujakove i stričeve kćeri.
I jedine sestre koje imam.
Najstariju ne poznajem. Iako je jesam poznavala.
To su one djevojčice koje ne žele imati ništa s rodbinom. Družile se jesmo, igrale i svađale do prije nekih osam godina.
No, nemam ni jednu fotografiju s njom.
Sa srednjom stričevom kćeri imam posve isti jezik i ona je možda ona s kojom se najbolje razumijem. To je nježna ali hrabra i dosljedna mlada dama od koje bi i odrasli trebali učiti. S njom su fotke najveselije i nju najviše volim fotografirati.
Najmlađa stričeva i jedina ujakova moje su preostale dvije seke.
Prva je borac za vlastita prava koja joj uporno želi pogaziti neznana najstarija a drugu rijetko srećem jer živi daleko od mene.
Odrastaju. A ja sam odrasla.
I volim ih. Sve četiri.
Mada su samo tri na mojim fotkama.
Post je objavljen 04.07.2004. u 15:14 sati.