Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/pegy

Marketing

Traže se Antine mudante

Image Hosted by ImageShack.us Već jako dugo vremena želim pisati o Haškome sudu. I mome doživljaju istoga. Moram priznati da doživljaj unatrag 10-ak godina nije isti i da sam nekad smatrala da je to nešto što će biti dobro. Jer bit će kažnjeni oni koji su izvršili agresiju na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. No, ima već dosta dugo kako sam prestala vjerovati da je on išta drugo do politčkoga suda.

Naravno da ne mislim negirati zločine koji su napravili i pripadnici Hrvatske vojske, a takvih je bilo. Ne mislim negirati ni paljenja kuća i krađe i uništavanja imovine koja su također učinjena. Istina je i da su sudovi u Hrvatskoj trebali biti ažurniji i kazniti one koji su kaznu zaslužili. Za takve stvari nikada i ne bi trebalo biti kasno.

Postoji naravno i druga strana medalje, ona strana koju netko tko rat nije prošao ne može znati. Ne mogu znati čak ni ja koja sam u to vrijeme jako suosjećala sa dijelom svoga naroda, a kasnije i sa muslimanima iz susjedne države, ali ipak u fotelji svoga doma. Što je neusporedivo sa onime što su prolazili ljudi u skloništima, ili pak oni koji su morali sa vrećicom ili čak bez nje napustiti dom. Neusporedivo je i sa onima kojima su ubijeni najmiliji. Neusporedivo je i sa onima koji su to morali gledati. S toga aspekta gledano, koliko god se činilo strašno, i za zločin postoje olakotne okolnosti. Osveta i odmazda sa kršćanskog aspekta je nešto negativno i loše, ali u pojedinim stanjima čovjekove svijesti i psihe mnogi su prestali misliti na taj aspekt. Jer možda nisu mogli. Ili nisu htjeli. Ne znam, a i ne želim nikada znati što se u takvim slučajevima događa u čovjekovom umu. Kako onda tako nešto mogu shvatiti ljudi koji su MOGLI djelovati i spriječiti krvoproliće, a NISU? Nego su ga gledali, što bi se moglo prevesti u «blagoslivljali».

Nažalost, Haški sud ponajmanje se bavi konkretnim slučajevima zločina kojeg su napravili konkretni ljudi, ostavljajući to hrvatskim sudovima. On se bavi nečim puno krupnijim. Kažnjavanjem SVIH strana. Jer, kao svi smo jednako krivi. Ni ni čudo da tako misli Carla del Ponte, kad naš predsjednik kaže da se svi svima trebamo ispričati. Prema tome, i slučaj Tihomira Blaškića, nevinog čovjeka koji je proveo 8-9 godina u zatvoru samo je dokaz više. Navodno, odležao je točno toliko koliko je zaslužio. Smiješno, evidentno je da nije kriv, ali bi takav rasplet značio javno priznanje nesposobnosti Haškog suda, a i mogućnost velike odštete koju bi sud u tom slučaju morao naplatitit čovjeku koji je nevin ležao u zatvoru. Probajte zamisliti kolika je duševna bol nevinog čovjeka koji je svjestan da do staračke dobi mora biti zatvoren?

I sama sam čitala optužnicu protiv pok. generala Janka Bobetka. I nisam mogla vjerovati. Tamo se nisu optuživali pojedinci koji su radili zločine, niti njihov najbliži nadređeni koji su to eventualno mogli znati. Optuživao se hrvatski državni i vojni vrh, što je kulminiralo u najnovijim proširenjima optužnice protiv generala Ivana Čermaka i Mladena Markača u kojima se optužuju "i drugi pojedinci iz hrvatske Vlade, časnici, službenici i namještenici Oružanih snaga, obavještajno-sigurnosnih službi, specijalne i civilne policije, ali i stranke i dijelova HDZ-a, te općinskih vlasti.». Čime se željelo reći kako je državni vrh planirao etničko čišćenje tada okupiranih područja. Kad je na tako nešto reagirao i sam predsjednik Mesić koji je dosad pokazivao nemale simpatije prema tome sudu (ili možda ipak prema Carli del Ponte Image Hosted by ImageShack.us ), već je i onim najvećim utopistima postalo jasno u što se pretvorio taj sud. Tek da spomenem da se u optužnici spominje riječ Krajina, iako je taj izraz plod OKUPACIJE i OKUPATORA hrvatskog teritorija.

I u svemu tome žalosnome, svjedoci smo da je slučaj generala Ante Gotovine počeo dobivati i jednu pomalo komičnu dimenziju. Pričaju se vicevi, niču kojekakvi plakati, a vrhunac crnog humora su mi njegove hlače i torba nađene navodno negdje u Italiji. Dakle, ljudi moji, ja samo čekam vijest o Antinim gaćama iliti mudantama, jer mene strašno zanima kakve nosi. Image Hosted by ImageShack.us Ironična sam, ali što mogu. Image Hosted by ImageShack.us Ne znam samo što bi trebao značiti ovaj dvostruki osmijeh Carle i Ivice Velikog, nova ljubav? Image Hosted by ImageShack.us Ili to ima veze s onim spektakularnim preuzimanjem oružja iz stana Ante Gotovine?

Znam, znam, sada vjerovatno neki od vas odmah idu s teorijom kako je to naš zakon i kako se zakon treba poštivati. Bez brige, teški sam legalist. No, dajte, pa naši ažurni zastupnici između onih spavanja u klupama, razgovaranja na mobitele, čitanja novina i sličnih aktivnosti uvijek imaju volje za preoblikovanje zakona koji NJIMA pašu. Da bi sebi mogli kupiti jeftine stanove ili kuće, da bi za par kuna mogli kupiti firmu i sl.

Ovo mijenjanje zakona ne paše, jer Ivo i njegovi imaju preslab karakter da bi se ičime drugime mogli nametnuti Evropi, osim dodvoravanju na ovaj način. Inače bi čak i to bilo prihvatljivo, da isti taj premijer nije na splitskoj rivi obećavao nešto u stilu «Ne damo naše generale». Da, sad se nudi da bi Antu osobno odveo u Haag. To bi spadalo u pomračenje uma, tešku sklerozu ili? Image Hosted by ImageShack.us


Post je objavljen 06.06.2005. u 21:48 sati.