U redu. Znam da sam rekla da nema više o Mariji Tereziji, ali najnovija saznanja uvelike mjenjaju cijelu priču. Stoga, jednostavno moram još malo o tome.
Evo, saznala ja od suside iz rodnoga sela, da mater Marije Terezije misli kako sam ja loš utjecaj za njenu kćer, jer meni je strahovito dosadno u životu pa sputvam nju, koja je jadna uvijek na faksu i zbog mene bi mogla izgubit godinu. U tom slučaju vratiti će je jadnu da studira arhitekturu gdje nema smetnje kao što sam ja. Uz to, mater joj misli da ja nikad nemam love, pa stalno koristim njezine stvari i nikada ne vraćam, što bi značilo, živim na njen račun. I još od nje zahtjevam da jadna mora prat suđe i radit kada dođe mrtva umorna sa faxa na koji, priznati ću vam, nikad ne ide. Štoviše, cijela situacija skroz je naopaka. Ona je ta koja živi na mojoj grbači i zbog koje bi ja mogla izgubiti godinu. Ja! Štreberica ja! Ajde dobro, nisam štreberica, ali u usporedbi sa njom jesam i više od toga.
Uglavnom, ispadam negativac.
Iskreno, sviđa mi se to. Nikada nisam voljela kada se uz mene vezivao epitet dobra. Meni je dobro jednako biti glup, što je pak jednako onome biti luzer. A ja nisam luzer. Baš naprotiv.
Službeno sam prešla na mračnu stranu. Upoznala sam mačnu stranu Sile. Prodala sam dušu vragu. Ma, kako hoćete.
Nije ni čudo što negativci iz sapunica postaju takvi kada pored sebe imaju kurve Marisol i Esmeralde koje izigravaju žrtve i hine dobrotu, i svi ih žale, a onda one podmuklo na kraju dobiju sve što žele. Bogatog i navodno zgodog muža, ogromnu kuću, poslugu.... Sve. To obično sve preotmu glavnoj negativki čiji život okonča se nesretnom smrću.
E to vam je moj slavni svršetak. Pa neka. Radije ću doživljavati osudu svih živih nego biti bezkarakterni izmet kojeg svi žale.
Crkni Marisol
Post je objavljen 06.06.2005. u 17:50 sati.