Obožavam upoznavanja.
Upoznati nekog novog, početi s druženjem, polako otkrivati kakav je tko, što je do sad radio u životu, kako se ponaša i sl.
Nedavno sam upoznala jednu osobu čija me i pojava i karakter, i ponašanje i govor, ma sve u vezi nje, blago rečeno, šokiralo.
Ta osoba je ja u skoro svakom mogućem pogledu.
Zrcalo!
A njen muž je kopija moga muža.
Da, da, nevjerojatno, slažem se.
Usred razgovora u pravilu ili jedna ili druga puknemo od smijeha jer je reakcija uvijek: "joj, i ja isto, meni isto, isto tako...u svakom slučaju, isto:)"
Nevjerojatno je kako mi ti ljudi pašu po svemu...dovoljno je imati ih blizu sebe da bi bila sretna.
Znate ono, kad je dovoljno da samo sjede pored vas, bez riječi...
Kad malo bolje promislim, iako sam uvijek mislila da nisam zahtjevna kad se radi o prijateljima, možda ipak jesam.
Ne podnosim situacije kad s ljudima ne mogu razgovarati otvoreno: o braku, o djeci, o financijama i zadnje, ali najvažnije, o sexu.
Ako s nekim ne mogu razgovarati o sexu jednostavno ću ga izbjegavati.
Ta osoba može biti divna, topla, otvorena i imati sve kvalitete koje ima dobar prijatelj, ali ako je njemu/njoj neugodno razgovarati o sexu, ili uopće, neugodno otvoreno razgovarati o ičemu...neću ga imati blizu sebe i gotovo.
Ovo dvoje koje sam gore spomenula su pravo otkriće, pravo osvježenje u ovom mom zagrebačkom životu.
Nemaju srama, nemaju tabua, nemaju predrasuda a što je najvažnije, uvijek su tu za mene kad ih trebam.
Ako treba pričati satima telefonom, doći do mene samo da popijemo kavu, da se prošetamo po gradu, da...(zamislite sami slijedeću situaciju), tu su za nas.
Da mi je netko rekao da ću imati prijatelje koji će doći oko podne i ostati do 5 ujutro drugog dana, rekla bih da je taj netko skrenuo i da nema šanse da otrpim nekoga toliko dugo.
Ali ne i u ovom slučaju.
Kad odu, ja sam tužna, fale mi, najiskrenije.
Imate li i vi prijatelje čija vas prisutnost čini samo sretnima, s kojima možete pričati apsolutno o svemu, ispred kojih vas nije sram ničega pa se slobodno možete i porječkati s mužem bez ikakvog sraha da će oni to negativno prokomentirati?
Već sam pisala o svojim kućnim pravilima i o tome kako sam ja u biti jedna očajna kućanica.
Ne volim dvoriti ljude i svako ih malo pitati hoće li piti, jesti, pišati...
I ovo je jedan fenomenalni razlog zbog kojeg ovo dvoje volim.
Ako su gladni, odu u kuhinju i uzmu si nešto za pojest, ako su žedni, naprave si Cedevitu, ako im se leži, svuku cipele i zavale se na kauč.
Naravno, nekome ne paše ovakav način prijateljevanja no ja sam presretna što sam otkrila njih dvoje, ono zaista, presretna.
Ovo su prvi judi s kojima mogu zamisliti sve moguće scenarije.
I zajednički dan, i izlet, i izlazak u disco, na koncert, pa ča i zajedničko ljetovanje.
Završiti ću s ovim da ne pretjeram i ne urečem se rečenicom "mogla bi ih zamisliti i kao prve susjede, odnosno da žive na gornjem ili doljnjem katu;)"
Post je objavljen 06.06.2005. u 12:19 sati.