Stajali smo goli ispod duge i žmirkali. Nadlijetale su nas ptice dugačkog perja i sve je bilo kako si rekao da će biti. Preslušavali smo poruke iz boce i njuškali tragove. Da sam znala da će to biti prava avantura, obukla bih novu kožu. Kipovi ovdje nemaju odlomljene noseve. Slani su i ne gledaju u pod. Redovi duhana slijeva. Čujem negdje još one krikove. Misliš li da je to nečija stvarnost? Sad im se čak već i veselim i sama ti tražim nove. I gle, već kraj puta. Znaš li još koji takav? Jer, ja opet želim s tobom.
Post je objavljen 06.06.2005. u 11:43 sati.