Pregled posta

Fear and Loathing in Las Vegas

Teoretski, naravno. Ta nisam ja Hunter S. Thompson i Ralph Steadman. Kao prvo, htjela sam da mi odmah u hotelu zasvira Viva Las Vegas! (i to originalna Elvisova) docim sam otvorila vrata. Ali nista od toga. Uzas od razocarenja!! I opet bijah kolosalno razocarana dok sam ulazila u Las Vegas. Ono, jel' to TO??? Opet neki gigantski industrijski park!! Nemoguce! Krkljanac od prometa, 100x gora guzvetina nego u Los Angelesu. Jebo! A grad? Pa, nema ga. Ima glavna zila kucavica zvana The Strip po kojoj su svi poznatiji hoteli tipa Caesar's Palace, Mirage, Bellagio, Luxor, Mandalay Bay. I to su sve hoteli (ukljucujuci i moj) s casinima u sklopu.

Svaki hotel ima casino. S tisucama raznoraznih masina, pa stolova za kartanje i slicne pizdarije. I mislio bi covjek, ljudi se zasite kockanja, ali nema majci: sve dupkom puno, a najvise sam primijetila da u tome prednjace penzici i invalidi. Dakle, oni koji si to najmanje mogu priustiti. Sve u nadi da ce ih sreca pomilovati. Ajde, neka. Neka se mase vesele! U sklopu casina ima tu i gomile ducana. Zapravo, svi ti hoteli su jedan grad u jednom: svi imaju obavezno gomilu ducana, restorana, snack barova, nocnih klubova i statijaznam-sta-sve-ne. Kad hodas Stripom, svako malo iz hotela pustaju rashladjenu paru da rashlade prolaznike. I naravno, svi su unutra klimatizirani.

Kao drugo, svaki drugi prolaznik zbori ove nezaboravne rijeci It's Vegas, baby!. Eto. Toliko white trash Amerikanaca ne vidjeh na jednom mjestu. Svi samo bauljaju besciljno Stripom tamo-amo. Ko i ja. Na Strip otprilike otpada 3,5 kilometra. I to je to. Nemas kaj drugo vidjet u Las Vegasu. Dobro, i one kapelice za svadbe, ali to je na periferijama (cast izuzecima). Umrijeh hodajuci po vrucini. Opet, ne mozes mrdnut bez auta, iako neki hoteli/casinoi imaju besplatni shuttle bus koji voza izmedju hotela koji imaju iste vlasnike. Hmmm, kazu da to sve vise nije u vlasnistvu mafije: pricam ti pricu. Sve sam ocekivala da ce me zgrabit Joe Pesci utjerivac/snagator jerbo sam napravila par fotki tamo gdje se kocka. Navodno da samo nekolicina hotela dozvoljava fotografiranje igraonica.
Ne marim bas za neke show-ove tipa Celine Dion, Elton John. Vidim da ce i Seinfeld biti tamo negdje slijedeci tjedan. Najjeftinija karta za njegov show: $75 (najskuplja $150). Folies Bergere i te fore me isto ne zanimaju. Karte su skupe, a nije mi se islo samo da kazem da sam bila.



Nego, fino sam isla u 2 najcheesy muzeja ikad: Liberaceov muzej i Elvis-A-Rama. Liberaceovi scenski kostimi su nesto naj-over-the-top ikad! Najtezi je imao oko 90-ak kila, pun kristala, poludragog kamenja, krzna, raznoraznih ostali sljoketina. Htjela sam si kupiti majicu na kojoj je on u jednom od svojih legendarnih odijela, ali ne dam $65 za to. Bilo je i dobrih Liberace torbica sa kojim bih sigurno bila zadivila kojeg gejpedera kojeg poznam, ali $112?? Sorry, Liberace! A u Elvis-A-Ramu sam morala otici. Mislim, biti u Vegasu, a ne uvjeriti se da Kralj ipak zivi??





Naravno, kao sto je LA Woman rekla, masa ljudi ti pokusava uvalit vizitke s raznoraznim izborom kurvi/striptizeta. Kad zensko prodje pored njih, nista ne dijele. Docim musko prodje, odmah ispruze ruke. Mozes pokupit i kataloge raznoraznih, ahem, ponuda, ko da kupujes novine. S razlikom sto su ovi osebujni katalozi besplatni (ne moras ubacit 50 centi).



Kao drugo, trece, cetvrto i tako dalje, kupih si par verzija CIS: Las Vegas majica; par verzija NYPD majica (u New York, New York hotelu: naravno, ako dodjes u Las Vegas, dodjes istovremeno i u New York, Pariz, Mandalay Bay, Rim, Veneciju = replike znamenitosti tih gradova su u tim hotelima). I probah konacno svoju prvu margaritu u Margaritaville-u. Naravno, prvu casu sam odmah prolila, i to po sebi, cisto onako da dokazem da se seljak nikad ne mijenja. Tako mi i treba kad idem prtljat sa slamkom.

Takodjer sam skoro umrla, ali doslovce, otisavsi na svoj prvi ever rollercoaster ride u sklopu New York, New York hotela. I ovako se snebivam kad se spomenu rollercoasteri, ali eto, da prevazidjem strah, reko' samoj sebi, ajde. I vidim ljudi koji stoje u redu su sve mirni, stalozeni. Meni je prvo trebalo jedno 10-ak minuta da se uopce odlucim stati u red. Prvo sam promatrala neki health & safety video i jos se vise isprepadala. Ajde, dobro, stadoh u red, sjedoh, vezah se. Kaj da velim? Uzas i strahota. Mislila sam da cu si skrsit i vrat, i kicmu, a vriskala sam sve u 16, tako da sam sad sva promukla. NIKAD VISE! I fino kad je nocna mora zavrsila, ljudi izlaze opet onako mirni i stalozeni. Mene su s lopatom morali vaditi jerbo nisam mogla hodat od uzasa. Pa ne bi me vise nitko mogao nagovoriti na nesto takvo! Radije cu guscjim perom skakljati Billy Ray Cyrusa nego ponovo sjest na takvo nesto.



I jos nesto: da, istina je da je UK puno skuplja od USA. Mrzim to! Cijene su otprilike 1:1, a odnos funte i dolara je otprilike 1 funta = 1,8 dolara. Jedino sto mi ide na zivce je to sto su cijene uvijek prikazane bez uracunatog poreza (PDV-a po rvackom iliti VAT po britanskom). Pa se onda uvijek malo zajebes. Ali nema veze. I ne, nisam isla kockat. Nije to moja scena. A i lijena sam guzica, nije mi se dalo proucavati kaj bi ja sad tu trebala napravit. Radije sam bauljala po ducanima. I americki customer service je neprikosnoven. Sve je 'Hi, how are you today? Thank you SO much. Have a great day!' Dok u UK jedva da nesto prosikcu kroz zube, i to onako namrgodjeno, tipa 'Nu, evo ti na tamo, sto me sad cinis?' Jos jedna stvar sto me nervira su napojnice. Svugdje se trazi. Tj kao ne trazi se, ali svi to rade.

Preostalo mi je jos tjedan dana prije nego opet tresnem svom snagom u realnost. Trenutno sam u Arizoni (Flagstaff): slijedi Grand Canyon, Phoenix, Sedona, Mojave Desert i Joshua Tree nacionalni park. I vec si sada mislim kako bi bilo da se odlucim na pothvat proputovanja s istocne na zapadnu obalu s autom? Mos' mislit kako cu na poslu dobit toliko godisnjeg!

Dosadni 2-sekundni filmic na putu do Flagstaffa (tko ima Mac ili QuickTime).

Post je objavljen 06.06.2005. u 08:57 sati.