Marketing
NOVI MAJUR OLITI NOVI MAROF
Naime, po toj priči Grebengrad je sagrađen u XII. stoljeću. Bio je obitavalište mnogih velikaških obitelji, sve dok nije došao u vlasništvo obitelji Erdődy. Naime, jedan od Erdődyja, Jurica, oženio se i tako je cijela obitelj stekla vlasništvo nad vlastelinstvom.
Ne znam što bi na to rekla obitelj Patačić budući da se Novimaroff spominje u pravovaljanoj ispravi, nešto ranije nego je Jurica domazet doselio punici, kao vlasništvo Nikole III. Patačića.
Nadam se da će modernizirana hrvatska gruntovnica riješiti sve nejasnoće, ako ovdje ima ikakvih nejasnoća.
Budući da ne mogu pješačiti prošlošću, evo me, zahvaljujući eksperimentalnom vremeplovu drage mi unučice Ife, u prezentu i već šećem parkom lječilišta za plućne bolesti.
Naime odavno želim prošetati tim parkom budući da je upravo u ovom lječilištu umro, kasnih dvadesetih godina prošloga stoljeća, Đuro Sudeta, meni vrlo drag pjesnik. Pokušavam u parku identificirati drveće pokraj kojega je, u ono doba, šetao pjesnik. Ima tu dosta starih drveća koje bi, kad bi pamtilo, moglo upamtiti tužnog mladića.
Ptice cvrkuću, bolesnici šeću, drveće šuti i pamti, najvjerojatnije i samu Luiseu Erdődy, koja je inzistirala na ovom lječilištu.
Negdašnja općina Novi Marof, danas je grad koji je kulturno, prometno i administrativno središte za još 22 naselja. Najbrojniji je sam grad s 2000 stanovnika, a najnenaseljenije je selo Paka sa svega 82 žitelja.
Ako kojim slučajem dođete ovamo moći ćete uživati u sportsko-rekreacijskom centru u Topličici i Grebengradu, s planinarskim domom. Moći ćete loviti, šetati među brojnim nivogradima, a oni koji vole seoski turizam dođi će na pravo mjesto.
Premda Novi Marof, zajedno s naseljima, ima svega oko 14.000 stanovnika, može se govoriti i u privredno uspješnom kraju budući da se ovdje može raditi i zaraditi u brojnim poduzežima. Kako u tekstilnoj industriji, tako i u industriji građevnog materijala, obućarkoj, drvoprerađivačkoj industriji, a ovdje ima i dosta poduzetnika.
Budući da pamtim mnoge anegdote, tako sam i upamtio anegdotu sa slikarom Mirko Račkim. Tamo negdje 1979. godine trebao sam nekako neuobičajeno čestitati velikom slikaru 100. rođendan. Dumao sam i dumao i smislio da je najbolje ako na jednom mjestu zabilježim što se sve u njegovu stogodišnjem životu dogodilo. Što je izmišljeno, koji su se ratovi vodili i slično. Bio je to prilično impresivan popis. Dan nakon što su novine, eto ti Račkog u mojoj redakciji na Gornjem gradu. S vrata je poviknuo gdje je onaj Mujičić. Mislio sam da sam nešto zanitao, pa se stari slikar došao žaliti. Začas su ga okružili moje kolege urednici i čestitali mu rošendan, našto je on svakoga pitao kako se zove. Ja mu nisam prišao, sjedio sam za stolom, i čekao bujicu negodovanja.
Napokon, glavni urednik dovede velikog slikara za moj stol i predstavi me. Podigao sam se, a Rački mi je prišao i zagrlio me:
- Svaka ti čast, rekao je, mogao sam i umrijeti a da nikad ne bih znao što se sve u mome stoljeću života dogodilo!
Za nekoliko dana, 13. lipnja, Novi Marof slavit će svoj dan i ja koristim prigodu da ima zaželim dobru zabavu i sve što ide uza slavlje.
Post je objavljen 06.06.2005. u 07:36 sati.