Evo mene nakon skoro 4 mjeseca. Kao što sam napisao u predzadnjem postu, otišao sam u vojsku 26.11.2004. i vratio sam se 26.05.2005. godine. Ako nekoga zanima kako mi je bilo mogu mu sve detaljno opisat. :o) Uglavnom, bilo je to jedno lijepo iskustvo i drago mi je da sam ga prošao.
Dobio sam dosta mailova u kojima Ste me svašta pitali i prije tjedan dana sam svima odgovorio. Najviše mi je bilo zanimljivo što su neki ljudi mislili da sam ja stvarno Oliver Dragojevic i podsjećali me na neke "naše" susrete i zgode. Zanimljivo je bilo čuti sve te priče.
Iznenadilo me koliko sam posjeta imao na blogu iako sam u 6 mjeseci napisao samo jedan post. Još su mi draži oni koji su redovito dolazili da vide jesam li nešto novo napisao. :o) Hvala Vam.
Govore mi da se strpljenje uvijek isplati (stariji valjda znaju), pa će sada doći na svoje oni koji su bili strpljivi samnom.
I moram se pohvalit da mi je danas rođendan (još ravno 10 minuta)!!! :-) I to jubilarni, 20-i! I sada razmišljam, pa to su najvažnije (neki kažu i najljepše) godine u životu. Za x godina ću se oženit, zaposlit, kuću radit, kćer ili sina vodit za ruku... Vidjet ćemo.
Sada neću puno pisat ali VRATIO SAM SE i od sada će biti sve po starom. :o)
Moram priznat da sam u vojsci najčešće pjevao: ''Kad jednom prođe sve, kad pretvori se u sjećanja...'' i mislio sam tu pjesmu napisat za povratak, no vidim da sam ju već stavio pa ću se za rođendan i povratak iz vojske počastit jednom od najljepših pjesama koju svi volimo...
Cesarica
Zlatni konci litnje zore
došli su u njene dvore
da bi moju ljubav budili.
Svitlo nek' joj jubi lice
lipo ka' u cesarice
kad je ja ne mogu jubiti.
Zlatna mriža njenog tila
dušu mi je uvatila
da je baci nazad u more.
Svake noći prije zore
dolazin u njene dvore
bile dvore moje pokore.
Cilega života ja san tija samo nju
da do njenog srca nađem put
cilega života moje tilo je bez nje
ka' cviće bez vode.
