E pa evo i mene, curke kao vele da nema dovoljno o ovom natjecanju u Sisku, ali vjerujte, fakat je bilo tak da se ni nema kaj za napisati. No, ajde, ipak ću ja to malo proširiti... Našle smo se sve pola sata ranije kod vatrogasnog doma tak da napravimo dvije vježbe prije natjecanja jer nismo ništa trenirale od prošlog tjedna! Jednostavno nemamo vremena; neke su na faksu, većina nas sređuje mature,a neke imaju praksu pa je stvarno jack pot dogovoriti vježbu. Moram priznati da smo bile nabrijane čim smo došle (ali u lošem smislu) pa je tako uslijedilo malo jezikove juhe, malo izderavanja, živčanih ispada..- ma sve što je nama potrebno za liječenje naših svakodnevnih frustracija i izbacivanje ostaloga što nas muči. Tako je tih pola sata prošlo kao jedno dnevno «ćaskanje» u kokošinjcu pa je daljnji tok razgovora bio ispunjen nekim novim forama i ismijavanjem ovog ranije spomenutog bijesa. Mi smo vam takve... Sretne i zadovoljne, nakon vježbe od 38 sekundi, krenusmo prema Sisku. Iva je uglavnom bila vođa puta, jer kaže, prolazi tim putem dosta često. Mi smo se lijepo oslonile na nju i našeg vozača Juru (ajme kaj je taj s nama proživio, čudim se da nas uopće i ima petlje vozit; al ajde, bio je blažen među ženama, mislim da mu ipak nije tako teško to palo). No bilo je fora čuti nešto u stilu: «..e tako, sad skrećemo lijevo i onda samo ravno..da...i sad poslije raskršća ravno...Eto, a ja dalje ne znam.» -da, riječi su to naše Ive nakon kojih sam se upitala: «aha, ona ne zna...blago nama..!» No, naravno, bez problema smo našli taj famozni stadion, sparkali se i obišli malo teren, prozujale da vidimo tko je tu od ekipa, a onda stjerale Juru u obližnji birc da ode gledat tekmu i ostavi nas da si same budemo gazde. Plod je opet bila glavna dežurna pa je sredila papirologiju i formalnosti dok smo se mi smješkale okolo i spikale s Lekenikom i ostalim de-ve-de-ima (hahaha). Ha, što da kažem, bez imalo opterećenja i napetosti smo i mi ubrzo bile na stazi... Stazi? Pa to je više izgledalo kao teren za borbu s bikovima- sve puno onog crvenog pijeska, prašine...tu i tamo se navirala koja travčica... Sreća da je Martina popila tabletu za alergije, jer brijem da bi nas sve otpuhala kad bi počela kihati! Prvu vježbu smo imale 47s , a imale smo bogme i zemlje pod noktima, pijeska u cipelama i prašine u nosevima. Ne želim biti picajzala i ne želim kvocati, ali ovo nije neko šuga natjecanje, pa ipak je to Grad Sisak- razočarala me malo ta organizacija; od toliko stadiona i trave svuda uokolo, oni naprave natjecanje na pustoši od igrališta! Nema veze... Nema problema; ljudi u svijetu gladuju, nije na meni da se žalim. Zajedničkim snagama smo i drugu vježbu «izgurale» na pristojnih 44 s obzirom na to koliko smo se pripremale i s obzirom na to da se Nina žalila na preteške cijevi i upozoravala na razne opasnosti od kojih su neke bile te da bi joj crijeva mogla puknut i da će pluća iskašljat kad digne usisni (ona je V2)! Nisam joj htjela bit u koži, ali opet, kad čovjek pomisli na porođajne muke, brijem da bi radije digao 2547896 usisna nego rađao, tj. rađala. I to je gotovo, još smo štafetu otrčale (napominjem; prvi put ove godine, a nekima je to bila prva štafeta uopće jer imamo par novih cura u ekipi ), a zahvaljujući pozivu na kojem nije pisalo da se trči štafetna utrka, ja danas imam bolove u nogama, guzici i da ne nabrajam dalje mišiće... Onak, doslovce sam se potrgala, a na kraju je ispalo to sve 67 sekundi. Nije bed, bile smo happy, nasmijane i u dobrom društvu (s Ožujskim, hehe..) pa nam je drugo mjesto bilo čist ok. Cure iz Trebarjeva su prve, ali još uvijek mi je enigma koje su vrijeme imale. Žao mi je što nisam gledala njihov nastup pa tako neću ništa ni komentirati. Navodno su imale vježbu 40 sekundi; ak je to istina, svaka čast. Njima očito ona prašina i pijesak nisu nepoznanica... Heh, ne mislim ništa loše, da ne bi netko ovo protumačio kao neko zadirkivanje. Dosta mi je dobronamjernih komentara dragih prijatelja... I tako, nabacile smo malo šminke i došle pod šator, najele se, malo feštale i zaputile se miloj našoj metropoli- Starom Čiću. Zahvaljujem Sanji koja nam je uskočila kao zamjena za tekliča, iako sumnjam da će ona ovo vidjeti, al nema veze- bitna je namjera, zar ne? Plod nas je obasipala slikama, ja tekstom, nadam se da će ostale dat bar neki komentar i potrudit se oko bannera i boxeva. A svi vi ostali koja zazujite ovdje, ostanite nam i dalje vjerni pa pročitajte koji puta još nove postove, potrudit ćemo se da budu zanimljivi! Pusendareturine svima koliko vas ima!!!!!!!!!! By Marina
Post je objavljen 06.06.2005. u 00:42 sati.